Nema kaja bez Međimuraca!

Tjedan kajkavske kulture u Krapini svake godine obiluje raznim sadržajima - od gospodarstvenih izložbi, recitala do Festivala kajkavskih popevki. Ove godine, čini se, u zagorskoj je metropoli bilo svečanije nego ranijih godina. S razlogom - Krapinski je festival slavio 45. rođendan.
U našim zabavno-glazbenim (ne)prilikama lijep jubilej, ali i prigoda za sentimentalno glazbeno putovanje u prošlost.
Tim više što su dugoj tradiciji kajkavske popevke u Krapini pridonijeli i mnogi stvaratelji koji žive, djeluju ili su podrijetlom iz Međimurja.
“Međimurska” - česta
inspiracija
Specifičan je primjer pjesnika Nikole Pavića čiji su stihovi trajna vrijednost dijalektalne poezije. Za njegovom pjesmom Međimurska, tiskanom u Pavićevoj najpoznatijoj zbirci Prsten zvenknul, skladatelji su nekoliko puta posezali. Primjerice, na prvome Krapinskom festivalu 1966. godine dva su skladatelja uglazbila Međimursku.
Note Lovre Županovića pjevao je operni pjevač Tugomir Alaupović, a one Zvonka Špišića sam autor, dok je u alternaciji Međimursku pjevao pokojni Toni Leskovar. Za istim je stihovima 1979. posegnuo i Pero Gotovac čiju je popevku tada pjevao jedan od najvećih hrvatskih basova, također pokojni, Franjo Petrušanec, podrijetlom iz ludbreškoga kraja. Naime, Krapinski je festival bio specifičan i po tome što je njegovao i koncertnu popevku zbog koje su na krapinskoj festivalskoj pozornici nastupala najveća imena hrvatske vokalne reproduktive. Ista popevka s Gotovčevim skladateljskim potpisom izvedena je i 1980., kada ju je pjevao Aleksandar Đokić. Pavićeva pjesma Pozablena bila je dva puta uglazbljena, 1969. s potpisom Marije Radić, u izvedbi Ljiljane Budičin Manestar i 2000. godine. Čini se kako je Peri Gotovcu pjesnik nadahnut međimurskim krajolikom posebice blizak! Pavićeva Zadnja popevka bila je čak četiri puta uglazbljivana. Na prvom festivalu 1966. uglazbio ju je Adalbert Marković a pjevao Franjo Petrušanec. Tri godine poslije jedan od najvećih hrvatskih opernih umjetnika - Vladimir Ruždjak, sam je pjevao Pavićeve stihove koje je uglazbio, a 1977. skladbu Vladimira Tomerlina pjevao je Tomislav Borić. Deset godina poslije isti su stihovi ponovo bili uglazbljeni, tada s potpisom Ivice Šimića, a popevku je izveo glumac Zlatko Vitez.
Fučkal sam si stiha
Nije nam namjera u prigodi jubileja raditi festivalsku inventuru popevki s međimurskom tematikom, ali nepravedno bi bilo ne spomenuti Međimurje zeleno, stihove Jure Stubičanca koje je uglazbio Alfi Kabiljo. Na Krapini 73. u alternaciji popevku su pjevala dva prelijepa glasa, Međimurke Ane Štefok i Zagorke Višnje Korbar. Tada su se dodjeljivale nagrade i popevka je osvojila nagrade i publike i stručnoga žirija. Branko Jalšovec i Ivan Ježek autori su popevke Međimurje koja je izvedena 1997. godine.
Pjesme Ivice Jembriha također su bile uglazbljivane: Bela majica breze (1969.), Tam (1974.), Pesem za mojega brata (1997.) i Pleharska (2000.) koju su pjevali Goranovci. Skladatelji su uglazbili i tri pjesme Ljubice Duić, među kojima 1980. Ivica Stamać Dober den Međimurje. Pjevala ju je tada velika operna nada Marija Rožman. Uglazbljeno je i izvedeno i devet popevki Ladislava Radeka, pjesnika rodom iz Mihovljana, dvije Vesne Lepen Vidrač…
Na popisu interpreta također ima pjevača raznim nitima vezanim za Međimurje. Današnji Čakovčanin Đuka Čaić tridesetak je puta pjevao na Krapinskom festivalu. Ove godine u samoj festivalskoj završnici, uz kvartet Rucner i sudjelovanje glumca Gorana Grgića, popevku Ljudi zagorski.
Nekoliko sudjelovanja bilježi Marija Jambrošić, a Ana Štefok gotovo dvadesetak. Posljednjih godina rado viđen na krapinskoj pozornici je Mirko Švenda Žiga, s bandistima ili bez njih. Lijepom i ugodnom bojom glasa te lakoćom interpretacije osvaja gledateljstvo, što je potvrdio i na jubilarnom, ovogodišnjem festivalu pjevajući Fučkal sam si stiha Stjepana Đurkina.
Željko Slunjski