Pozornica 13.07.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:40.

Oko 600 djece izradilo 155 crtića

Daleka 1975. godina bila je vrlo plodonosna za kulturu i umjetnost Grada Čakovca. Te su godine osnovane dvije, sada ih već možemo nazvati institucije koje od samog početka postojanja uvelike promoviraju Čakovec i Međimurje diljem zemlje, ali i svijeta. Uz Pjevački zbor J. Š. Slavenski, tortu s 35 svjećica upravo je razrezala i čakovečka Škola animiranog filma. Strelovit uspon, od samog početka, pa do danas, obilježio je ne samo kulturni život, već dao velik doprinos i obrazovanju, širenju međunarodnih veza, ali i stvaranju zajednice entuzijasta koji već 3 i pol desetljeća, na čelu s osnivačem i voditeljem ŠAF-a Edom Lukmanom, neprestano rade za dobrobit, prvenstveno djece čije vrijedne ruke stvaraju čudesan svijet animacije.
SPAS U ZADNJI ČAS
Edo Lukman, građevinski tehničar koji je početkom 1970-ih, kao mlad zaljubljenik u film, bio vrlo aktivan u tadašnjem Foto kino klubu Čakovec, jednom je prilikom otkrio i čari animiranog filma te uz još desetak svojih vršnjaka, predvođenih Josipom Lukšom, počeo raditi na animaciji. Prvi animirani film u Čakovcu naziva Spas u zadnji čas, nastao u sklopu Kluba, publici je prikazan u Domu sindikata 1974. godine.
Edo Lukman se godinu kasnije prihvatio osnivanja današnje Škole animiranog filma. Podršku je našao u gradskoj Knjižnici i čitaonici i tadašnjoj ravnateljici Miri Kermek koja je njemu i prvoj generaciji djece ustupila prostorije za rad. Već tada dolazilo je sedamdesetak djece, a može se reći da su sve ove godine svi rasli zajedno, kako djeca, tako i usavršavanje voditelja, a s njima i tehnologija koja danas djeci rad čini uvelike jednostavnijim i bržim. Edo Lukman zadovoljan je opremom i uvjetima rada koji su ŠAF pratili od prvih dana, što je i omogućilo da njihova produkcija bude u vrhu domaćih i svjetskih radionica animiranih filmova. Već su prve godine postojanja, prva tri filma: Pas, Ljubitelj cvijeća i Slatka avantura, odnijeli nagrade na prvom festivalu, i to u Pitomači, nekada vrlo cijenjenom festivalu animiranog filma u bivšoj državi. Prve nagrade Lukmanu su i najdraže budući da su filmovi izrađeni s, tada, minimalno znanja, uz skromne uvjete rada.
Sve je dobilo profesionalan zaokret izgradnjom Centra za kulturu, početkom 1980-ih, kada se ŠAF smješta u potkrovlje zgrade u kojem djeluje još i danas. Paralelno s preseljenjem, Šafovi filmovi kreću i na međunarodne festivale i vrlo brzo stječu velik ugled. Prvi nastup bio je 1983. godine na Svjetskom festivalu animiranog filma u Zagrebu. Edo Lukman sudjeluje na međunarodnoj radionici u Americi, a Čakovec su iste godine posjetila dva poznata svjetska Disneyjeva animatora - Ollie Johnston i Frank Thomas. Godinu dana kasnije, ŠAF i sam organizira prvu međunarodnu radionicu i smješta je u prostorije Osnovne škole Dunjkovec. Zig Zag prvi je profesionalan film, rađen na 16 mm traci, a danas više ne postoje tehnička ograničenja, već se, uz odličnu opremu, radi na profesionalnom nivou. ŠAF je u svijetu prepoznatljiv i po tome što u njemu stvaraju, od ideje do realizacije, isključivo djeca. Spominje se oko 600 imena koja su kroz godine sudjelovala u izradi 155 animiranih filmova. Lukman kaže da je nezahvalno izdvajati imena, no ipak postoje oni koji su većim angažmanom, a samim time i nagradama, obilježili desetljeća ŠAF-a. Među njima su: Milivoj Kuhar, Kristina Horvat Blažinović i njena sestra Vlatka Horvat, Tamara Laptoš Sven Sambunjak, Petra Vidović, Toni Zadravec...
- Svi ti ljudi i danas prate naš rad i daju nam potporu. No, tu su i pojedine obitelji, poput obitelji Kipke iz Strahonica ili Klaić iz Čakovca, ali i drugih koje su već godinama uz ŠAF - bilo financijski, bilo da su uvijek spremne pomoći u organizaciji naših manifestacija, kaže Lukman dodavši da se tijekom godina primjećuje i razlika u idejama, pristupu radu, ali i entuzijazmu djece:
- Nekada su djeca lakše dolazila do ideja. Sjećam se da smo ih prvih godina morali tjerati doma, ostajali su do kasno i roditelji su ih dolazili tražiti. Danas nekako imaju manje strpljenja pošto im i tehnika to omogućuje. No, ideja ima i dalje, isto kao i volje, ali čini se da se do svega puno teže dolazi.
BUDUĆNOST NIJE UPITNA
Godišnja produkcija obuhvaća u prosjeku 3 do 4 filma, što u zbroju svih godina iznosi 155 filmova, odnosno 7 i pol sati filmskog materijala. Uz Edu Lukmana, tu su i tri voditeljice koje su do sada radile s djecom. Danas najviše posla obavlja Jasminka Bijelić Ljubić, prije je radila Monika Vuk Vrtarić, a Jasminku je mijenjala i Jelena Dokleja. Lukman dodaje kako su se sve kolegice izvrsno uklopile, dobro su prihvaćene i imaju znanja, što mu daje nadu da će ŠAF imati dobro vodstvo i kad se on odluči povući s čelnog mjesta.
- Malo me smeta što su ljudi skloni reći da je ŠAF Edo Lukman ili obrnuto. Treba razmišljati i da ja neću vječno ovo raditi. Dogodilo se nekoliko puta da su dobre radionice animiranih filmova prestale s radom onog trenutka kad su otišli i njihovi dugogodišnji voditelji.
Ne bih želio da se to dogodi i ŠAF-u, kaže Edo koji ipak ne razmišlja o skorom odlasku. Gotovo isto toliko koliko je filmova napravljeno u ŠAF-u, osvojeno je i nagrada na raznim festivalima. Filmovi uglavnom na festivale putuju sami, no i voditelji i djeca imali su prilike sudjelovati do sada i uživo u brojnim zemljama.
- Bilo bi lijepo da djeca koja tijekom godine ulažu svoje vrijeme i trud mogu na kraju i više putovati, no financijska sredstva ni ovdje ne omugućuju česte odlaske na festivale. No, zato nagrade redovito doputuju poštom. Lukman na još više mjesto od nagrada postavlja produkciju Šafovih filmova u svijetu.
ŠAF je od 1982. godine član ASIFA-e, Međunarodnog udruženja animatora, bio je utemeljitelj Udruženja voditelja klubova dječje animacije, redovito sudjeluje u međunarodnim projektima. Internacionalna filmska radionica u Čakovcu se u organizaciji ŠAF-a održala već 17 puta i okuplja vodeće svjetske animatore koji kao voditelji u tjedan dana rade s djecom iz Međimurja, ostatka Hrvatske te drugih zemalja.
- Redovito svoj rad prezentiramo i djeci osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj. Malo sam razočaran interesom naših međimurskih škola za ŠAF. Ovdje godišnje dolazi puno više djece iz ostatka Hrvatske nego iz Međimurja. U zadnje 3 godine, u našim smo prostorijama imali posjet od oko 3.000 djece, kaže Lukman.
Priču o ŠAF-u Edo je želio završti riječima najmlađe sudionice ovogodišnje Internacionalne radionice, petogodišnje djevojčice iz Engleske koja je na završnoj svečanosti svojoj majci glasno rekla: When I grow up, I want to live in Čakovec. U prijevodu: Kada odrastem, željela bih živjeti u Čakovcu ili, kako su to preveli šafovci, Čakovec bi trebao znati iskoristiti sve mogućnosti koje ima, tako da se svaki gost, iz bilo koje sfere života, ponovo poželi vratiti.
K. Štebih

Izvor: 2881