Pismu z Galicije tri nagrade

Dramski tekst Kristine Štebih, njen prvijenac u tom žanru, osvojio je najviše nagrade na županijskoj, a sada i državnoj razini natjecanja dramskih amatera. Predstava Pismo z Galicije, za koju je Kristina napisala tekst i odglumila u njoj glavnu žensku ulogu, dobila je nagrade za najbolji tekst, režiju i predstavu u cjelini na županijskoj, ali isto tako i na državnoj razini. Uz tri dobivene nagrade na državnoj smotri dramskih amatera, predstava kazališne družine Štolcer imala je još dvije nominacije - u kategoriji najbolje ženske uloge te u kategoriji inventivnosti. No, u tim kategorijama prošla je bez nagrada. I uz to, u dosadašnjoj povijesti smotre nije bilo predstave koja bi na državnoj razini osvojila čak tri glavne nagrade.
Pjevačica čakovečkog zbora J.Š. Slavenski, novinarka i pjesnikinja iz Kuršanca Kristina Štebih tako je dosad svoj najveći uspjeh zabilježila na stvaralačkom području kojeg se tek nedavno prihvatila. O izvrsnim rezultatima predstave rekla nam je:
- Naša je predstava jedina bila kratka. Dok su sve ostale trajale po sat do sat i pol, naša traje svega četrdeset minuta. No, na okruglom stolu nakon smotre, jedino mi nismo dobili nikakve kritike, a za našu je predstavu rečeno da je jedina profesionalno napravljena. Još zapravo nisam svjesna svega što se dogodilo.
S novoosnovanom družinom Štolcer i na županijskoj razini išli smo po prvi put s ciljem da jednostavno vidimo kako to sve ide. Jedino sam se nekako nadala nagradi za tekst na županijskoj razini jer mi je bilo poznato kakvi su tekstovi na našim smotrama. Na državnoj razini nisam se nadala čak ni tome. Sretna sam i vesela zbog uspjeha jer nam je to prilika za nove nastupe. U svemu me veseli što je konačno na državnoj razini pobijedila jedna kajkavska predstava koju su shvatili čak i oni na Hvaru, gdje se održavala državna smotra, i svi ostali. Nama su svima osvojene nagrade podstrek za daljnji rad.
* Tko je sve činio ovogodišnji žiri državne smotre koji vam je dodijelio čak tri nagrade?
- U žiriju su bili redatelj i predavač na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti Robert Raponja, dramaturginja Sanja Nikčević, predavačica na osječkoj Akademiji, te glumica i redateljica Barbara Rocco iz varaždinskog HNK-a. Na finalnoj priredbi u Hvaru izvedeno je 13 predstava koje je selektor Damir Mađerić odabrao među čak 140 predstava iz cijele države. Te brojke govore da je konkurencija bila velika. Na smotri je bila i predstava iz Pribislavca koja je nominirana za nagradu u kategoriji očuvanja kulturne baštine.
* Osim Vas, tko je sve sudjelovao u pripremi i realizaciji predstave?
- Osim mene kao autorice teksta i glavne glumice, u drugoj preostaloj ulozi nastupa Ivica Mikolaj. Redatelj je Dejan Buvač, za glazbu je zadužen Luka Mošmondor, a tehničar scene je Josip Bašek. Da, imamo na sceni i jednu pravu, živu kokoš, za što smo također dobili pohvalu žirija. Osim redatelja Dejana Buvača koji je prošle godine, tada također kao debitant, proglašen najboljim redateljem na županijskoj smotri i koji je tada i debitirao na državnoj smotri, mi ostali po prvi smo se put prihvatili takvog posla. Ivica još jedino ima nešto glumačkog iskustva jer je kraće vrijeme bio član Pinkleca.
* Kakva je to bila pohvala?
- U analizi naše predstave rečeno je da u pravilu životinje i mala djeca odvlače pažnju u predstavi. No, nama se to nije dogodilo. Stoga će ta međimurska kokoš s nama i dalje na predstave. Kokoš je dala Ivičina mama iz Mačkovca. Sada joj je ujedno i osigurana bezbrižna starost, neće završiti u loncu.
R. Topličanec