Sopranistica Janja Vukina Fučko iz Čakovca

Stalna članica nedavno osnovane čakovečke glazbene udruge Althan ansambl, sopranistica Janja Vukina Fučko među malobrojnim je mladim međimurskim glazbenicima koji su osnovali obitelj.
Udala se još za vrijeme studija u Grazu 2004. godine. S odabranikom svog srca Danijelom Fučkom protekle je godine proširila svoju malu obitelj. Rodio im se sin Samuel. Janja je diplomirala pjevanje u Grazu 2007. godine kod nizozemskog profesora Toma Sola kod kojeg i dalje nekoliko puta na godinu odlazi na usavršavanje. No, otada nije puno nastupala zbog obiteljskih obaveza. Sada, kada je potomak već navršio godinu dana, ponovo se angažirala na glazbenom polju. Pitamo je što je radila nakon diplomiranja.
- Održala sam nekoliko samostalnih koncerata s varaždinskom orguljašicom Božicom Tuđan, altisticom Sofijom Cingulom, također Varaždinkom, kao i čakovečkom violinisticom Doroteom Božić. Malo sam radila i na zamjenama u međimurskim osnovnim i srednjim školama, pa čak i u Velikom Trgovišću. Predavala sam u čakovečkom Centru za odgoj i obrazovanje, u Graditeljskoj školi te u OŠ Šenkovec i Sv. Juraj na Bregu. S pjevanjem sam malo stala u vrijeme trudnoće.
Izgleda kao da Vama glazba nije na prvom mjestu u životu.
- Na prvom mjestu meni je oduvijek bila i ostala obitelj. Prije je to bila moja velika obitelj s majkom, ocem, braćom i sestrama. Sada je ona još proširena na mog supruga i sina. Karijera nije vječna i može trajati kratko, a obitelj je nešto što imaš zauvijek. Nema ljepšeg od toga da te kod kuće, kad dođeš umoran s posla, zagrle dijete i muž. I uvijek se imaš kome obratiti kad si tužan ili imaš probleme, pa i kad si sretan, veseo i ispunjen. Uz obitelj, tu je i Bog jer bez njega ne bih ni imala taj dar za pjevanje i takav glas.
Sada se ponovo vraćate na scenu.
- S Althan ansamblom održala sam koncert u crkvi na čakovečkom Jugu. S njima nastupam skoro svaki mjesec. Za Porcijunkulovo je u planu koncert s baritonom Henrikom Harijem Šimunkovićem. Jako volim baroknu glazbu u kojoj sam našla sebe i stoga mi odgovara suradnja s Althan ansamblom. Oratorij kao glazbena vrsta mi je nešto posebno i potpuno me ispunjava. Vjerujem da će Ansambl ići dalje i uspjeti u svojoj namjeri da popularizira baroknu glazbu jer u Međimurju nema nikog tko bi se time bavio. Samo, ljudi su danas slabo zainteresirani za koncerte klasične glazbe. Krug slušatelja je uzak. Ansambl sada na prvom mjestu treba riješiti pitanje instrumenata, a namjera nam je i snimiti nosač zvuka uz pomoć sponzora. No, svaki početak je težak i vjerujem da će kasnije sve biti bolje.
Kako godine prolaze, s odmakom od mladenačke zaljubljneosti u glazbu, jeste li zadovoljni odabirom zvanja?
- Zadovoljna sam. To je za mene odabrao Bog, on me predodredio za to i od njega sam dobila taj talenat. A za to što je trenutno stanje u svijetu takvo da se teže probiti s takvim zvanjem - nismo mi krivi. Mada se čovjek ponekad zapita čemu toliko školovanja, odricanja i novca, a na kraju ne možeš s time niti preživjeti. Samo, sve ima svoje razloge. No, ja se nisam posvetila isključivo karijeri, pa mi sve to ne pričinjava tako velike probleme. Žao mi je što kod nas u svemu tome nisu bitni talenat ili kvaliteta, nego neke druge nebitne stvari kao što su izgled ili veze. Bitno je kako si pozicioniran i kojim si ljudima okružen - i u Čakovcu i u Hrvatskoj uopće. Meni su, na sreću, tijekom školovanja puno pomogli Grad Čakovec i sam gradonačelnik. U dogovoru s fra Stankom Belobrajdićem sada sam dobila mogućnost vježbanja u čakovečkom Katoličkom domu. Ima još uvijek dobrih ljudi i onih koji imaju sluha za probleme koji prate nas umjetnike.
Gdje se vidite za nekoliko godina?
- Želja mi je proširiti svoju malu obitelj i raditi samostalne koncerte. Volim raditi s djecom, pa mi ne bio problem raditi i u školi. A i nekakav stalni angažman u kojoj od naših opernih kuća također je prihvatljiv. Samo, danas je do posla teško. Bilo bi dobro kad bi se u našoj glazbenoj školi otvorilo radno mjesto za pjevače. Puno naše djece uči pjevanje u Varaždinu i dobro bi im došle pripreme. No, to je kod pjevanja moguće tek od 14. godine. Vidim se i u daljnjim nastupima s Althan ansamblom. Što se tiče financijskog dijela, tu je za sada još uvijek suprug taj koji privređuje za sve nas. Ja samo pridonosim kućnom budžetu tu i tamo, od prilike do prilike. No, i uz sve to, sretna sam i zadovoljna. A kad je tako, onda se mogu riješiti svi problemi. Uvijek sve predajem Bogu u ruke jer on najbolje zna što je najbolje za mene i moju obitelj. Da nema njega, ne bih niti imala takvu obitelj.
Je li mali Samuel naslijedio mamin talent?
- Moja mala ljubav, kako znam reći sinu, voli glazbu i uvijek pleše kad je čuje. Kad ja pjevam, pjeva i on, a pjevala sam mu i onda kada je još bio u mom trbuhu. I rado sluša kad ja pjevam. Je li naslijedio moj talenat? Još ne znamo, ali može se reći da uživa u glazbi.
R. Topličanec