Bivši župan Branko Levačić: Cijepam drva i brinem o kućnim ljubimcima

Dosljedan u stavovima i postupcima, Branko Levačić (63), bivši međimurski župan u dva mandata od 1997. do 2005. godine, izabrani saborski zastupnik Hrvatske socijalno-liberalne stranke također u dva mandata (jedan je prepustio u pola mandata, drugi u cijelosti zamjenicima s liste zbog funkcije župana), kao što se "trošio 100  posto" kad je bio aktivan u politici, jednako se danas, dosljedno čuva bilo kakvog javnog političkog angažiranja.

Iz čakovečke obrtničke obitelji porijeklom i sam je nakon stjecanja zvanja strojarskog tehničara i studija vanjske trgovine odmah krenuo u poduzetničke vode. - To je bila moja ključna prednost u politici. Sloboda mišljenja, koju sam imao jer nikad nisam egzistencijalno ovisio o politici i uvijek sam mogao jasno reći što mislim.

A vrijeme nije baš bilo jednostavno, mi smo u Međimurju, kada je na nacionalnoj razini HDZ imao neupitnu vlast i vodstvo isto tako neupitnog autoriteta, predsjednika dr. Franje Tuđmana, dokazali s koalicijom HSLS-a, HSS-a i HNS-a da tri različite stranke na korektan način ključna pitanja mogu riješiti konsenzusom. Bili smo neugodan primjer za HDZ-ovu vlast i dokaz tada da nemaju samo oni "rezervaciju" za obnašanje vlasti. Prvi smo dali (moji zamjenici Marijan Vukšić iz HSS-a i Dragutin Lesar iz HNS-a i ja) na uvid popis svoje imovine. I to ne pri stupanju na dužnost, nego od stanja 1990. godine, da bi takav popis dali i na odlasku. Prvi smo napisali i potpisali moralni kodeks obnašatelja javnih dužnosti...

VIDIO SAM ŠTO DOLAZI

• Odlaskom D. Lesara u Sabor u drugom mandatu i dolaskom Josipa Posavca na zamjenu puknuo je "moralni kodeks", iduće izbore HNS je koalirao s HDZ-om u "političkoj trgovini", Vi ste sjeli u skupštinske klupe...

- Da, jer sam bio na listi, jer je to bilo jedino ispravno i korektno zbog birača i zbog stranke, a nakon toga sam rekao - gotovo je. Od tada nisam ni na kakav način aktivan ni u stranačkoj politici niti ikako drugačije. Treba znati kada je gotovo, jer je bilo i previše naznaka što slijedi i što vidimo da imamo danas...

• Što to imamo danas?

- Danas imamo, nažalost, prevladavanje osobnih, pojedinačnih interesa nad općim. A nedopustivo je da se u kreiranju i obnašanju vlasti netko rukovodi osobnim interesima. To nije dobro za politiku, niti za Međimurje. Danas se sve radi za osobnu promociju, angažira se cijela svita dvorskih suradnika na čelu s "PR-majstorima", u županijskoj skupštini opozicije i nema, funkcionira "dogovorna demokracija" u složenoj međuovisnosti aktera, a šire društveno gledano: "dogovorna demokracija" u kombinaciji s dogovornom ekonomijom (tržišne još nema, ne zavaravajmo se) može biti pogubna. To je politika na kratki rok, a kratkoročna politika ne može dati dugoročno dobre rezultate. Primjerice: za Međimurje s niskim plaćama taj dugi rok je opasan. Male plaće rezultiraju s niskim mirovinama, nedovoljnim za zahtjeve visokog standarda života, a mi smo ulupali previše novca u zgrade i kuće (koje su prazne), u kovane ograde (koje čuvaju prazna dvorišta)... To je slika koju, kroz zavjese "PR-majstora" malo tko vidi.

• Čini se da se iz "umirovljeničke perspektive" vidi bolje? Ne postoji ni jedan motiv za ponovni angažman?

- Ne. Rekao sam, kad je gotovo, onda je gotovo, ja i nisam osoba pogodna za tu modernu "dogovornu demokraciju". Otišao sam u mirovinu s gotovo punim radnim stažom, ali ne mirujem. Imam se ja čime baviti. Pomažem supruzi u obiteljskom poduzeću, ja sam joj najjeftinija radna snaga, ne mora mi dati plaću! Osim toga, tu je desetoro zaposlenih prema kojima postoji odgovornost, nije danas jednostavno poslovati, svakom poduzetniku, korektnom poslodavcu, treba odati priznanje pa imao i samo jednog zaposlenika.

IZMEĐU LASERA I SJEKIRE

• Što se radi doma?

- Pa moj je dan otprilike ovakav: cijele godine prijepodne sam okupiran viskom tehnologijom, laserima, kompjutoriziranim mašinama, a popodne zimi cijepam drva, ljeti kosim travnjak i šišam živice, "šarafim" sto godina stare aute i dnevno brinem o kućnim ljubimcima, psu i četiri naše i još barem toliko iz susjedstva mačaka koje se dođu počastiti. A ne brinem više o politici. Niti me privlači. Samo me – kad sve što se događa promišljam – možda nekad malo i previše nasekira. Ali i to tek toliko da se sekiranje izventilira u raspravi uz jutarnju kavu s prijateljima.