Bračni par Janeš iz Pribislavca: Kako je šnajderica "zašila" srce kovaču

Pitate li na ulicama Pribislavca prolaznike gdje žive kovač i šnajderica Janeš, bez puno razmišljanja objasnit će vam kako doći do njih. Naime, bračni par Janeš –osamdesetšestogodišnje Anu i Valenta , gotovo svi u mjestu znaju. Rodom iz Prekope, Valent je u Pribislavec došao kao 16-ogodišnjak, a danas tamo, 70 godina kasnije živi sa svojom suprugom Anom, ili kako je većina zove –Anikom. Nije bilo druge, nego da ih upoznamo i doznamo nešto više o njima i zanatima kojima su se dugo godina bavili, a danas su našem kraju izumrli. – Davno sam došao u Pribislavec kod majstora učiti kovačiju. Počelo je kao jednogodišnja praksa, ali sam se pokazao dobrim radnikom pa sam ostao još tri godine kao šegrt, prisjetio se Valent.  Upoznao je u to vrijeme i Pribislavčanku Anu. – Nije to bilo kao danas, dečko nije odlazi kod cure doma, a ni obrnuto. Sreli bi se negdje vani, malo popričali i svatko svojoj kući. Mi smo imali 17 godina kad smo se počeli nalaziti, ispričala je Anika. Nakon pet godina „hodanja“ Valent i Anika odlučili su se vjenčati i danas su već 64 godine u braku. Za njih su to 64 godine ljubavi, razumijevanja i međusobnog poštivanja.

Kovač i šnajderica

Kako za kovača, u vrijeme kad su bili mladi, nije bilo nikakve škole, Valent je neko vrijeme boravio u Splitu gdje je završio tečaj za kovača. Nakon toga u Pribislavcu je usavršio znanje, a prije odlaska u vojsku bio je već stručnjak.  Aniku je upoznao prije vojske.  Jedan su drugome za vrijeme Valentova vojnog roka pisali, a čim se iz vojske vratio kući odlučili su se i oženiti i ostati živjeti u Pribislavcu. – Moja obitelj imala je jako puno zemlje i roditeljima, koji se bave poljoprivredom, pomagala su sva djeca, a nas je bilo čak šest. Iako nam je mama sama, kao djeci, sve šila, tada uz puno posla na zemlji nije bilo vremena da i ja naučim. Tek nakon što su se sva braća i sestre oženili, počela sam se baviti šivanjem. Imali smo i Valent i ja zemlju i životinje, ali trebalo mi je nešto uz to, vratila se godinama unatrag Anika priznavši da ne zna točno ni koliko razreda škole ima završeno. – Četiri imam sigurno, a sad da li pet ili šest, više se ni ne sjećam, uz smijeh se prisjeća davnih vremena. – Uzela sam metar, škare i šivaću mašinu i sama sam naučila šivati. Uživala sam u tome i mogla sam šivati i besplatno, ali kako mi je dobro išlo brzo se pročulo čime se bavim pa su mnogi počeli dolaziti s molbom da im zašijem haljinu za vjenčanje ili nešto drugo i počela sam tim poslom dobro i zarađivati, objašnjava. Valent je u međuvremenu radio i u Sloveniji popravljajući alat, a sve strojeve i pribor za kovačiju supružnici Janeš i danas imaju kod kuće.  - Teško ćete bilo gdje naći ovo što možete vidjeti ovdje – pravu kovačnicu, pokazuje nam Valent.  – Hladnjake motora krpao sam do nedavno. Ali sad, kad su godine tu, nema više te volje i  radije odmaram, kazao je Valent koji se uz posao kovača bavio i kolarskim zanimanjem. – Tata mi je bio kolar, pa sam i ja malo po malo počeo raditi s drvetom. Sve što drveno imamo ovdje, izradio sam sam, ponosno napominje pokazujući drveni stolić i druge predmete.

Samouka orguljašica

Ni Aniki nije bilo dovoljno samo šivanje, pa je prije 30-ak godina počela svirati orgulje. – Godinama sam orgulje svirala u crkvi, ali sam trenutno na pauzi, na bolovanju, šali se Anika. I svirati, kao i šivati, je naučila sama.  – Sama, naravno, a tko bi me naučio. Niti ne poznajem note,  smije se Anika.

Svoje su hobije i zanate, malo po malo napuštali, no bračni par Janeš i dalje obrađuje vrt, za vlastite potrebe. U dvorištu drže kokoši, a nekada su njime trčkarali i paunovi. – Uzgajali smo paunove za prodaju, hranili prepelice, a imali smo i zlatne fazane, nabrojila je Anika. Nekada je bila i plesačica u KUD-u u Pribislavcu, dok je Valent bio podržavajući član. Na njihovu je popisu velik broj mjesta koje su prošli, a Anika je hodočastila i sa župom. –Svi mještani i stanovnici okolnih sela znali su nas, a mnogi nas još i danas znaju kao šnajdericu i kao kovača. - Dolazili su nam svaki dan s nekim novim poslom. Dogodilo bi se da ne bih imala vremena ni najesti se samo sam mjerila i šivala, prisjeća se.

Stari stroj još "štepa"

Povremeno se i danas Anika vraća svom šivaćem stroju jer dolaze susjedi i nećaci s molbom da im skrati hlače ili nešto zašije. – Sretni smo kad nam netko dođe, a nedjeljom našu rodbinu ovdje dočekaju i friški klipići, ništa nije teško simpatičnoj 86- godišnjakinji. I ona i Valent još uvijek voze automobil, obavljaju sve kućanske poslove i odlaze sami u grad obaviti sve što je potrebno. Ne propuštaju ni zabave umirovljenika iz Pribislavca, a Anika je uključena i uređivanje jaslica u crkvi. – Odjeću za Mariju, Josipu i Isusa štalicu sam zašila još davno, navela je prisjetivši se nekadašnjih običaja za vrijeme blagdana. - Bilo je drugačije nego danas. Djed bi donio slamu i svi smo zajedno molili oko bora okićenog cukorima koje smo sami omotali. Zatim bismo malo odmorili i išli na polnoćku i još ujutro, drugi dan na božićnu misu. Danas nema tog zajedništva kakvo je nekad bilo, s nostalgijom se prisjetila Anika. Iako oči zacakle kad se prisjećaju nekih davnih vremena, bračni par Janeš i danas je veseo i skladan par, a osim u njihovu domu, toplina je prisutna i u njihovih, još uvijek mladim, srcima.