Dalibor Ptiček, ljubitelj ptica iz Preloga

Četrdesetjednogodišnji Dalibor Ptiček iz Preloga djetinjstvo je proveo u Njemačkoj, u kojoj je i rođen, a život u stanu sputavao ga je u ostvarenju sna koji je gorio u njemu: - Oduvijek sam volio životinje i prirodu te kao dijete čeznuo za kućnim ljubimcem. No, roditelji Terezija i Ivan to mi nisu mogli omogućiti jer smo živjeli u stanu. Po povratku iz Njemačke u Prelog, kad mi je bilo 11 godina, počeo mi se ostvarivati san. Prvo sam dobio psa. Kasnije, u odrasloj dobi, počeo sam nabavljati male životinje, poput zečeva i fazana, te krenuo s uzgojem. I moj otac dijeli tu ljubav te drži golubove i egzotične vrste kokoši. Dok drugi ljudi okućnice ukrašavaju cvijećem i zelenilom, ja svoju ukrašavam životinjama. Trenutno, uz nekoliko vrsta fazana (divljih, zlatnih...), držim zečeve, patuljaste kuniće, japanske prepelice, papige (nimfe i rozele), par paunova i druge vrste domaće i egzotične peradi, a dio mi ostane i za prodaju - kaže Dalibor Ptiček. Uzgojem fazana naš se sugovornik počeo baviti prije pet godina i svakog proljeća obraduje ga novi naraštaj.
- Fazani su najzahvalniji za uzgoj jer ne traže puno vremena. Važno je održavati njihov prostor čistim te im davati svježu vodu i hranu. Veći dio hrane proizvodimo sami, odnosno nabavljamo je od obitelji moje supruge Danijele. Jedino papige hranim posebnom smjesom sjemenki s vitaminima. U gozbi se često mojim životinjicama pridruže i nepozvani gosti iz okolnih polja - poput miševa i hrčaka, ali bude dovoljno za sve. Za razliku od fazana, sa zečevima i kunićima ima nešto više posla, no, to mi ne predstavlja opterećenje jer volim životinje. Kad dođem doma s posla, prije nego što uđem u kuću, obiđem svoje životinje, a one mi se javljaju čim mi čuju glas. To je poseban osjećaj kad ste posvećeni tim stvorenjima i kad ih uistinu volite. Sve vrste koje uzgajam otporne su na zimu i dovoljno je da tijekom hladnih mjeseci njihove nastambe zaštitim ceradom - dodaje Dalibor. U brizi za male životinje svakodnevno mu se pridruži 10-godišnja kćerka Kristina. Kristini su, među stanovnicima ovog živahnog dvorišta, uz snažnog mješanca labradora i njemačkog ovčara Bobija, najdraži patuljasti kunići. Kolika je ta ljubav manje mogu dočarati riječi od naše fotografije!
Dvorište Dalibora Ptičeka liči na scenu bajke: iz svakog ugla gosta prate znatiželjne oči, a lepeze brojnih krila u zraku stvaraju vatromet nevjerojatnih boja. Daliborovo dvorište mjesto je ostvarenja sna iz djetinjstva, ali i mjesto na kojem vlastito dijete uči suosjećanju i ljubavi.
Željka Drljić
Snimio Dubravko Lesar