Drvenim igračkama Dragutin Kamenić pobjeđuje tešku bolest

Osmijeh na lice mnoge djece, poklonivši im drvenu igračku, donio je Dragutin Kamenić iz Pribislavca. Njegove vrijedne ruke od 2009. godine napravile su na stotine malih drvenih bicikala, motocikala, konja, kočija i drugih predmeta koje izrađuje u svojoj radioni, odnosno u garaži njihove obiteljske kuće. – Razni ukrasi i igračke nastale su u ovoj garaži unatrag osam godina, a izrađivati sam ih počeo nakon što mi je operirano grlo i kad sam izgubio prirodni glas i govor, kazao nam je, uz pomoć elektroničkog pomagala za govor, D. Kamenić koji je, unatoč teškoj bolesti grla, zadržao vedar duh i širokogrudnost.

– Nisam mogao koristiti svoj glas radeći dobre i korisne stvari, pa sam počeo sve više cijeniti ruke i sve što one mogu ovom svijetu dati, objasnio je D. Kamenić. Predmete koji nastanu u njegovoj radioni, u kojoj provodi po nekoliko sati svakog dana, poklanja obitelji, prijateljima i pacijentima ŽB Čakovec te tako donosi radost u mnoge domove. U početku je zapisivao sve što izradi i proslijedi drugima, no nakon nekoliko ispisanih stranica odustao je vidjevši da ima previše toga i da ni ne stigne sve zabilježiti. Svojim radom, hrabrošću, kreativnošću i vedrinom Dragutin Kamenić je dokazao da je jači od bolesti te je danas predsjednik Kluba laringektomiranih koji djeluje u okviru Županijske lige protiv raka Čakovec i okuplja ljude liječene od raka grla. Svoju životnu priču i borbu s teškom bolešću, zajedno sa suprugom Marijom, aktivno prenosi novim članovima Kluba i tako oboljelima i njihovim obiteljima pomaže da lakše podnose svakodnevicu živeći uz tešku bolest.

Bračni par Kamenić primjer je kako se suočiti s patnjom i kako hrabro pobijediti bolest. – Nakon što je moj Drago operiran, svu svoju snagu i pažnju posvetila sam borbi za njegovo zdravlje - da se što prije oporavi i da ne izgubi volju za životom i radom. Nije nam trebala ni pomoć njegovateljice u kući, snalazili smo se sami i dobili bitku protiv maligne bolesti, kazala je Marija. Bolest ih nije pokolebala, a u bitci protiv nje Dragutinu je velikim dijelom pomoglo drvo. – Igračke sam naučio praviti sam, korak po korak. One prve su se bacale, a kasnije je išlo sve bolje. Zet je stolar pa mi donosi otpadni materijal koji pretvaram u korisne i zanimljive stvari. Jednom sam prilikom izradio i šah, kazao je D. Kamenić koji ima oko za detalje pa predmete nakon oblikovanja i oboji kako bi izgledali vjerodostojno.

Ne prođe rođendan ili imendan u obitelji ili susjedstvu, a da on ne uveseli slavljenika nekim drvenim predmetom. – Ništa materijalno ne zarađujem, ali dobivam nešto vrijednije od novca – svoje zdravlje i osmijeh onih kojima uručim svojih ruku djelo, objašnjava Dragutin Kamenić pakirajući i nama nekoliko drvenih predmeta.