
Atraktivno gospodarstvo
Farma jelena, muflona i divljih svinja OPG-a Roberta Perhoča u Jurovčaku
S dviju strana potoka na kojem je položena katastarska granica Jurovčaka u Općini Sveti Martin na Muri i Grabrovnika koji je u Općini Štrigova leži obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Roberta Perhoča, na koje on oslanja sa suprugom Milenom, kćerkom Leom (21) i sinom Martinom (15) obiteljsku egzistenciju. Ipak, ne sasvim, jer OPG Perhoč nije tipično poljoprivredno gospodarstvo, pa Robert radi dvojno – u građevinskoj sezoni u Austriji, zimi doma.
NIT' VINA, NIT' KURUZE
Nema OPG vinograda i voćnjaka u krajoliku u kojem bi se to moglo prvo pretpostaviti, nema ni njiva s uobičajenim međimurskim "kuruza-pšenica-tikve" plodoredom. Ima nešto sasvim posebno, nešto što, kako kaže Robert, se razvija korak po korak kao ekskluzivna poljoprivredno-turistička ponuda već dvadeset godina: - Imam farmu divljih životinja, uzgajam jelene, lopatare i obične, muflone i divlje svinje. Sve skupa oko 150 grla, jelena i muflona je sedamdesetak odraslih grla, pedesetak je grla podmlatka, te par divljih krmača s veprom i prasadi... Uspio sam (dugo je trajalo) grupirati i ograditi deset hektara pašnjaka i šume (pola je pašnjak, a pola šuma), imam izvor na tom terenu i mali ribnjak-pojilo, potočić, tako da su svi uvjeti za uzgoj tih divljih životinja za meso idealni.
I pred završetkom je turistički objekt uz sam pašnjak koji se dovršava, treba još tristotinjak tisuća kuna, ali ne mislim se zaduživati...
SIGURNIM KORAKOM
- Dvadeset godina polako ulažem u taj projekt, korak po korak idem do nečega što je već sad, a sutra će biti još više, prava, baš ekskluzivna poljoprivredno-turistička ponuda seoskog turizma, ali bez zaduživanja!
Nije se problem zadužiti, ja imam od koga čak i privatno posuditi novce, ne trebam ići u banku, ali mnogi imaju s kreditima i dugovima teška iskustva (posebno u poljoprivredi), pa nema potrebe "preskakati razrede"... Ulažemo koliko možemo kao obitelj samo iz onoga što smo uspjeli privrijediti.
OD "NA CRNO" DO HACCP-a
- Iskreno, prvih smo godina radili "na crno"... Ne zato jer bi nešto željeli profitirati, nego zato jer ovo čime se moja obitelj bavi jednostavno nije bilo regulirano i nitko nije znao što treba! Ali, mi imamo i sreću: meni su pomogli inspektori, veterinarski, nisu me išli kažnjavati i sputavati, nego su bili pravi odgovorni stručnjaci koji su tu da u prvom redu pomognu... Marijan Glavina i Branko Bartolić uputili su me što sve moram napraviti, kako i u okviru kojih propisa posložiti farmu, u podrumu obiteljske kuće vinski je podrum preuređen u klaoničku preradu koja ima svoj klaonički broj i HACCP-standard...
Znam da je za naše prilike ovakva farma neobična, ali kad je zaokružen ciklus od uzgoja životinja do finalnog proizvoda – kao što mi imamo iz vlastitog prerađivačkog pogona – kobasice, suho meso, svježe meso, onda se može biti konkurentan, dobiti za svoj uloženi trud i pravu tržišnu vrijednost...
ATRAKCIJA U OKOLIŠU
- Farma je prava atrakcija, mi smo u susjedstvu LifeClass Termi "Sveti Martin", dolaze do nas izletnici, a toplice su jedan od naših kupaca, pa bolji restorani u okolici, dakle priča se polako razvija, a vrh naše ponude, plan da budemo gospodarstvo seoskog turizma najvišeg ranga, trebao bi biti naš restoran-kušaona u drvenoj kući sa smještajnim kapacitetima... Mi imamo na našem OPG-u čega nema u našem susjedstvu, puno je posla, jer uz pašu životinje trebaju prihranu, skidamo s četiri hektara sijeno svake godine, trebamo kukuruz, zob, ječam, treba voditi računa o higijeni cijelog prostora, o redovnoj kontroli zdravlja stada...
Za sad nam sve uspijeva, životinje su zdrave, potražnja raste i mislim da smo na dobrom putu razviti nešto što sam ja vidio pred dvadesetak godina u Austriji i pokušao prenijeti ovamo.
Razlika našeg obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u odnosu na ona koja imaju farme krava muzara, koze ili svinje je vrlo vidljiva: naš proizvod ide po prosječnoj cijeni od 55 kuna po kilogramu mesa bez kosti, ne moramo "dežurati" uz životinje kojima se može pripremiti i višednevna zaliha hrane (vode imaju stalno na izvoru), a sad već i prodajemo uzgojno vrijedna grla lovačkim udrugama (na primjer muflone za lovišta) pa vjerujem da ćemo za godinu dvije baš mi biti jedna od važnih točaka međimurskog kontinentalnog, ruralnog turizma.