Svakodnevica 27.06.2016. 09:45. Zadnja izmjena: 27.06.2016. 09:56.

Atraktivno gospodarstvo

Farma jelena, muflona i divljih svinja OPG-a Roberta Perhoča u Jurovčaku

S dviju strana potoka na kojem je položena katastarska granica Jurovčaka u Općini Sveti Martin na Muri i Grabrovnika koji je u Općini Štrigova leži obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Roberta Perhoča, na koje on oslanja sa suprugom Milenom, kćerkom Leom (21) i sinom Martinom (15) obiteljsku egzistenciju. Ipak, ne sasvim, jer OPG Perhoč nije tipično poljoprivredno gospodarstvo, pa Robert radi dvojno – u građevinskoj sezoni u Austriji, zimi doma.

NIT' VINA, NIT' KURUZE

Nema OPG vinograda i voćnjaka u krajoliku u kojem bi se to moglo prvo pretpostaviti, nema ni njiva s uobičajenim međimurskim "kuruza-pšenica-tikve" plodoredom. Ima nešto sasvim posebno, nešto što, kako kaže Robert, se razvija korak po korak kao ekskluzivna poljoprivredno-turistička ponuda već dvadeset godina: - Imam farmu divljih životinja, uzgajam jelene, lopatare i obične, muflone i divlje svinje. Sve skupa oko 150 grla, jelena i muflona je sedamdesetak odraslih grla, pedesetak je grla podmlatka, te par divljih krmača s veprom i prasadi... Uspio sam (dugo je trajalo) grupirati i ograditi deset hektara pašnjaka i šume (pola je pašnjak, a pola šuma), imam izvor na tom terenu i mali ribnjak-pojilo, potočić, tako da su svi uvjeti za uzgoj tih divljih životinja za meso idealni.

I pred završetkom je turistički objekt uz sam pašnjak koji se dovršava, treba još tristotinjak tisuća kuna, ali ne mislim se zaduživati...

SIGURNIM KORAKOM

- Dvadeset godina polako ulažem u taj projekt, korak po korak idem do nečega što je već sad, a sutra će biti još više, prava, baš ekskluzivna poljoprivredno-turistička ponuda seoskog turizma, ali bez zaduživanja!

Nije se problem zadužiti, ja imam od koga čak i privatno posuditi novce, ne trebam ići u banku, ali mnogi imaju s kreditima i dugovima teška iskustva (posebno u poljoprivredi), pa nema potrebe "preskakati razrede"... Ulažemo koliko možemo kao obitelj samo iz onoga što smo uspjeli privrijediti.

OD "NA CRNO" DO HACCP-a

- Iskreno, prvih smo godina radili "na crno"... Ne zato jer bi nešto željeli profitirati, nego zato jer ovo čime se moja obitelj bavi jednostavno nije bilo regulirano i nitko nije znao što treba! Ali, mi imamo i sreću: meni su pomogli inspektori, veterinarski, nisu me išli kažnjavati i sputavati, nego su bili pravi odgovorni stručnjaci koji su tu da u prvom redu pomognu... Marijan Glavina i Branko Bartolić uputili su me što sve moram napraviti, kako i u okviru kojih propisa posložiti farmu, u podrumu obiteljske kuće vinski je podrum preuređen u klaoničku preradu koja ima svoj klaonički broj i HACCP-standard...

Znam da je za naše prilike ovakva farma neobična, ali kad je zaokružen ciklus od uzgoja životinja do finalnog proizvoda – kao što mi imamo iz vlastitog prerađivačkog pogona – kobasice, suho meso, svježe meso, onda se može biti konkurentan, dobiti za svoj uloženi trud i pravu tržišnu vrijednost...

ATRAKCIJA U OKOLIŠU

- Farma je prava atrakcija, mi smo u susjedstvu LifeClass Termi "Sveti Martin", dolaze do nas izletnici, a toplice su jedan od naših kupaca, pa bolji restorani u okolici, dakle priča se polako razvija, a vrh naše ponude, plan da budemo gospodarstvo seoskog turizma najvišeg ranga, trebao bi biti naš restoran-kušaona u drvenoj kući sa smještajnim kapacitetima... Mi imamo na našem OPG-u čega nema u našem susjedstvu, puno je posla, jer uz pašu životinje trebaju prihranu, skidamo s četiri hektara sijeno svake godine, trebamo kukuruz, zob, ječam, treba voditi računa o higijeni cijelog prostora, o redovnoj kontroli zdravlja stada...

Za sad nam sve uspijeva, životinje su zdrave, potražnja raste i mislim da smo na dobrom putu razviti nešto što sam ja vidio pred dvadesetak godina u Austriji i pokušao prenijeti ovamo.

Razlika našeg obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u odnosu na ona koja imaju farme krava muzara, koze ili svinje je vrlo vidljiva: naš proizvod ide po prosječnoj cijeni od 55 kuna po kilogramu mesa bez kosti, ne moramo "dežurati" uz životinje kojima se može pripremiti i višednevna zaliha hrane (vode imaju stalno na izvoru), a sad već i prodajemo uzgojno vrijedna grla lovačkim udrugama (na primjer muflone za lovišta) pa vjerujem da ćemo za godinu dvije baš mi biti jedna od važnih točaka međimurskog kontinentalnog, ruralnog turizma.

Ovako jeleni dolaze izletnicima pred noge pokupiti zrnje kukuruza ili koricu kruha