I naizgled beznačajne sitnice su Ljubici Ilijaš inspiracija

Pjesnička riječ je iskustvo izrečeno na neobičan način, a Ljubica Ilijaš iz Hodošana toga se drži već četvrt stoljeća, pretačući svoj život u stih i prozu. Nedavno je i objavila svoju prvu zbirku zapisa "Sjećanja – Život kroz pjesmu". One najranije, koji nisu u zbirci, napravila je početkom Domovinskog rata, zapisavši kako je na nju djelovala tragedija na istoku Hrvatske. No, patnjom ljudi u ratu bili smo potreseni svi, ali je malo onih koji su to i zapisali. Ljubica kaže zašto je ona među njima:

- Osjetila sam da moram zabilježiti kako doživljavam vijesti o kolonama prognanika. Taj poriv je obiteljska crta, nju dijelim sa svojom sestričnom Sanjom Rašan, koja je po pisanju već i poznata i priznata, bila je dobitnica nagrade kao najbolja scenaristica na KAM-u. I osjećaj za lijepo je obiteljska stvar, naslijedila sam ga od svojih starih u rodnom Palinovcu. Majka Katarina Švec je bila samouka krojačica i štrikala je, a osobito baka Justina Sabol je imala sposobnost da osjećaj izrazi riječju.

Ljubica je učinila generacijski iskorak time što ono što osjeti i zapisuje, a sad je to i objavila. Po tome je na neki način kroničar svojega života, ali i života rodnog Palinovca i Hodošana, a i načina života koji je već dobrim dijelom nestao. Ipak, najstarija pjesma u zbirci je "Moje srce" ima i dublji intimni izvor, nastala je kao izraz najdublje emocije koju može imati majka, strepnje u vrijeme teške, umalo i kobne bolesti kćeri Ljiljane. Životnom krizom koja je pogodila supruga Andriju i nju određen je i niz drugih pjesama koje napisala, ali njih nije uvrstila u ovu zbirku.

- Osjećaji vezani uz bolest kćeri bili su isuviše intenzivni i to bi nadvladalo sve drugo što sam imala kazati. Ono što sam objavila vezano je uz događaje iz djetinjstva, ali inspiracija su mi bili i događaji iz svakodnevice, mogu to biti i naizgled beznačajne sitnice, npr. to kako su kuharice u OŠ Hodošan u kojoj ja radim kao spremačica, pripremile djeci dobro jelo, sve me može potaknuti na pisanje.

Svoje pjesme je inače već prije objavljivala, u „Hrvatskom kajkavskom kolendaru”, u humorističko-satiričkom godišnjaku „Pikač”, na „Festivalu kajkavske lirike i glazbe” u zagrebačkoj Kustošiji je dobila i nagradu. Njezina pjesma „Hodošenski vatrogasci”, koju je uglazbio Ladislav Varga je neslužbena himna domaćeg DVD-a, kojem je suprug Andrija dugo bio na čelu – i tu je veza vrlo osobna. Pred dvije godine je zapravo i sabrala rezultat svog truda u zbirku pod naslovom „U srcu te nosim”, ali koja je tiskana u vrlo malom broju primjeraka, toliko da se podijeli najbližima, ali je bila generalna proba za ovu pravu. Ljubica ističe zahvalnost onima koji su joj pomogli u pisanju i u izdanju zbirke.

- U zapisivanju me ohrabrivala i poticala naša učiteljica Anastazija Anka Balent, a u pripremi zbirke kao lektorica i recenzentica Željka Pavlic-Bedić, prof. Jasno da ničega ne bi bilo bez podrške u obitelji, u prvom redu supruga Andrije. Svojim prijateljicama iz Udruge „Pjesma” pak moram osobito zahvaliti na tome što su pomogle da svečanost promocije zbirke u potpunosti uspije.

Hoće li i ubuduće biti ovakvih razloga za zahvale? Da, i onaj dio pjesama s intimnijom atmosferom bi valjalo predstaviti, ali je sada na redu nešto drugo. Tekstovi za djecu, djelom predstavljeni u „Dječjem kutku”, poglavlju ove zbirke, trebali bi dobiti svoju knjigu i to slikovnicu, dogovori s autorom likovnog dijela već su počeli.