Ivan Horvat: Usna harmonika zaorila Istrom

- Pet dana sam bio u komi. To je bila teška borba za život, no bio sam jak iznutra. Mogu reći da me glazba održala, jer sam cijelo vrijeme samo mislio na to kako ću ponovno zasvirati. Sjetio sam se i riječi mog oca koji mi je uvijek govorio: - Kad ti je najteže, samo zapjevaj. Šezdesetsedmogodišnji Ivan Horvat zvan Čeri iz Čakovca od malih nogu svira usnu harmoniku. Glazba mu je, kaže, utkana u gene. Prvu je usnu harmoniku u ruke uzeo još kao dječak.

- Kod susjeda nisam ukrao, nego poskrivečki posudio usnu harmoniku. Učio sam svirati, za dva tjedna naučio i opet sam ju poskrivečki vratio susjedu, prisjeća se Ivan davnih dječačkih dana.

Kao samouki glazbenik nikada nije naučio note, već svira, kaže, iz glave i duše. - Glazba je u meni. Osim usne harmonike, sviram još i gitaru te pjevam, kaže nam. Ivanova je dugogodišnja želja bila da svojim glazbenim umijećem predstavlja Međimurje izvan njegovih granica. Tu je želju nedavno i ispunio nastupom na 24. Susretu svirača usnih harmonika u Istri, gdje je Istrane upoznao s međimurskim melodijama.

- Ja sam prvi i jedini Međimurec koji je ikada nastupio na tome susretu. Na nastupu sam nosio i međimursku narodnu nošnju te sam odsvirao tri međimurske pjesme. Ljudi su bili oduševljeni, rekli su da takvo što još nisu čuli, govori. Glazba mu je jednom prilikom i spasila život.

- Prije 13 godina na cesti me udario kamion i - preživio sam! Pet dana sam bio u komi. Bila je to teška borba za život, no bio sam jak iznutra. Mogu reći da me glazba održala, jer sam cijelo vrijeme samo mislio na to kad ću ponovo zasvirati. Sjetio sam se i riječi mog oca koji mi je uvijek govorio: - Kad ti je najteže, samo zapjevaj. Nisam zapjevao, nego zasvirao... i sviram još i danas, kaže Ivan.