Ivan Marđetko će košare plesti sve dok ga zdravlje bude služilo

Plesti se je hapil prije više od 60 godina, i sve do danas Ivan Marđetko (76) iz Hemuševca, rodom iz Preloga, nije stao. Zimski su mjeseci vrijeme kad od posla odmara, no rado nam je otvorio vrata svoje male radione i upoznao nas s vještinom koja je othranila brojne međimurske obitelji, a danas, na žalost, postoji tek u tragovima.
Na posebnom stolčeku, starom koliko i njegova pletačka karijera, kojeg je izradio njegov brat, Ivan i danas izrađuje košare i druge predmete od šibe. Iako je već dvadesetak godina u mirovini, od pletenja ne može pobjeći. - Još mi je užitak plesti! Ne radim više kao nekad, kad se plelo od jutra sve do mraka. Sad odradim koliko mislim do podneva, pa ostatak dana imam za sebe. Ali plesti stvarno volim, ruke bi i da žmirim vjerojatno same nastavile raditi, kaže.

Zanat je izučio od jednog starog majstora, u vrijeme kad je donje Međimurje još bilo košaraška meka. Zaposlio se 1957. godine, i uz jedan kraći prekid, u radnom je odnosu bio sve do 1995. Radilo se najprije u radionicama, a kasnije od kuće gdje mu je u pletenju pomagala i supruga Agneza. - Moglo se nekad od košara živjeti, mi smo othranili i zaškolali tri sina. Ali vrijeme nosi svoje, mladi su od toga bježali i nakon nas nekolicine koji smo još ostali, košaraštvo više nema budućnosti, sjetno će. 

Na pragu osmog desetljeća života, sretan je što u prstima, šakama i zglobovima ni danas ne osjeća bolove. Plest će, kaže, sve dok ga zdravlje bude služilo, pa će, nakon kratkog zimskog predaha, čim zatopli, ponovo prionuti zanatu koji mu život znači.