Svakodnevica 07.01.2018. 10:28. Zadnja izmjena: 07.01.2018. 10:28.

Čakovečka umjetnica

Ivana Mrčela: Zbog umjetnosti često ne spavam, ali i neispavana u njoj uživam

Umjetnicu Ivanu Mrčelu (33) iz Čakovca ne trebamo posebno predstavljati. Karijeru danas magistrice umjetnosti i diplomirane modne dizajnerice list Međimurje pratio je još od srednjoškolskih dana. Njezin se talent rano počeo isticati, a i tijekom studija na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, te grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nizale su se brojne nagrade i priznanja. I ne prestaju stizati – zadnja kojom je upotpunila svoju bogatu kolekciju stigla je nedavno – na 52. zagrebačkom Salonu primijenjenih umjetnosti proglašena je najboljom mladom umjetnicom do 35 godina. 
Ivana danas živi u Zagrebu, zaposlena je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu kao asistentica na Zavodu za dizajn tekstila i odjeće na desetak kolegija, s dečkom Markom Todorovim vodi fotografski studio, i uz sve to bavi se slikarstvom, ilustracijom, modom... 

Kako sve to stižete?
- Kad su rokovi blizu, 'zalomi' se i koja neprospavana noć, tako da se sve stigne. Ali kad radiš ono što voliš ništa nije teško i tome uživam. U zadnje vrijeme Marko i ja dosta putujemo, što privatno, što poslovno, i to nas obogaćuje. Svaki slobodan trenutak iskoristimo za bijeg u prirodu - šumu, more... - treba napuniti baterije za nove pobjede.

Slikali ste i crtali od malih nogu, no kad ste shvatili da želite da Vam to postane profesija?
- Mislim da je prijeloman trenutak bio kad sam se upisivala u srednju školu. Bila sam uvjerena da je gimnazija moja budućnost, ali sam otišla na prijemni ispit i u Graditeljsku školu Čakovec, smjer dizajner unutrašnje arhitekture. Ispit se sastojao od različitih zadataka iz crtanja, i kad sam vidjela da sam prva na listi, nije bilo dvojbe kojim putem krenuti. I u srednjoj školi i tijekom oba studija pratili su me divni profesori i odlični mentori, tako da se taj mozaik kasnije samo slagao – i još uvijek se slaže.

 Završili ste dva fakulteta – zašto baš moda i grafika?

- Moram priznati da je studij modnog dizajna bio dobra podloga i svojevrsna priprema za Likovnu akademiju, gdje sam na trećoj godini odabrala klasu primijenjene grafike u kojoj se umjetnost spaja s grafičkim dizajnom. Osoba koja iza sebe ima jedan završen fakultet mnogo je zrelija od osobe koja dolazi iz srednje škole. Nisu ti strane studentske obveze niti izlasci na ispite, znaš što te čeka i odgovornije i zrelije studiraš, imaš jasnije ciljeve i grabiš prema njima. Najbitnije je da se izgradiš za vrijeme studiranja da bi se nakon dobivene diplome mogao što bolje dočekati na noge jer tek onda kreće borba.

Zato sam još kao studentica željela steći i praktična znanja na stvarnim projektima, pa sam dosta radila i zarađivala. A na Akademiji sam osjetila i 'glad' za izlaganjem i sudjelovanjem na natječajima, puno sam crtala i slikala, i ta se lepeza danas još proširila - trenutno su u tiskari tri slikovnice koje sam ilustrirala i radim na novim projektima koji će uskoro ugledati svjetlo dana.

NADAHNUĆE

Sad te u ulozi predavača. Kako pristupate studentima, što im nastojite ugraditi?
- Sad kad se nalazim s druge strane katedre shvaćam riječi svog profesora s Akademije koji nam je govorio da ga mi inspiriramo i na neki način tjeramo da bude još bolji u svom radu. Današnje generacije su drugačije, više toga im je dostupno odnosno puno brže dolaze do informacija. Nekad je to dvosjekli mač jer se primjećuje da od silne šume ne vide stablo. S obzirom na to da su moji predmeti praktične prirode, imam osoban pristup prema studentima, mnogo pričamo, diskutiramo o različitim temama i tako učimo i jedni od drugih. 

Kakav je položaj mladih umjetnika danas, može li se živjeti od umjetnosti?
- U Hrvatskoj je malo teže živjeti samo od umjetnosti, premala smo zemlja i jednostavno nemamo tržište. Ono što bih istaknula kao problem je i prevladavajuća praksa u hrvatskim galerijama i izložbenim prostorima da se ne predviđa i ne isplaćuje autorski honorar umjetnicima-autorima izložbi, unatoč tome što svoje izložbe sami autorski osmišljavaju, najčešće sami financiraju materijal potreban za izradu radova, rade na izvedbi, a prema potrebi plaćaju i suradnike. Čest argument je da je promocija dovoljna naknada za autorski trud, a da ne spominjemo probleme gotovo nepostojećeg tržišta umjetninama, nedovoljnog i neadekvatnog javnog sufinanciranja produkcije umjetničkog rada, otkupa za muzeje i zbirke, stipendija i slično. Zato je svestranost važna kvaliteta.

Kako Vi i Marko funkcionirate kao poslovni i privatni par?
- Oboje imamo svoj posao, Marko je fotoreporter u jednoj agenciji, a zajedno radimo u našem studiju. Dobar smo tim i dobro se nadopunjujemo. Bitno je što znamo da uvijek možemo računati jedno na drugo.

PONOS

Nedostaje li Vam rodni grad, Međimurje, razmišljate li o povratku?
- Nakon toliko godina, u Zagrebu sam izgradila svoj život, tu radim, tu su mi prijatelji.  Rodni kraj će uvijek zauzimati posebno mjesto u mom životu – tu mi žive roditelji i dio prijatelja i mogu reći da sam ponosna što sam Međimurka.
Vaš otac Mladen Mrčela istaknuti je ilustrator i crtač... je li Vam bio uzor?
- Uzor je bio i ostao, ali uz njega su to svakako i moja mama Vesna i sestra Ana – svatko na svoj način. A s tatom sam čak radila na nekoliko projekata, ilustrirali smo nekoliko školskih čitanki iz kojih uče školarci u Hrvatskoj, i mali Hrvati u Srbiji.