Kad Ferenc kuha, nitko u Belici ne ostane gladan

Kad bi se svi kotlovi graha i gulaša koje je u više od 25 godina za svoje sumještane skuhao Beličanac Franjo Sklepić (68), poznatiji kao Ferenc, nahranio bi vjerojatno cijelo Međimurje. U Belici nema društvenog događaja, manifestacije niti proslave bez Ferencova gastronomskog potpisa, i za taj mu je nesebičan doprinos na nedavnoj svečanoj sjednici povodom Dana općine uručena i zahvalnica. A već idući dan u 8 ujutro, eto Ferenca opet uz kotao - ni prijateljski sraz beličkih i gardinovečkih nogometaša ne može proći bez ukusnog gulješa.

Cjelodnevni je to posao, samo luka treba usitniti 35 kilograma, pirjati ga najmanje tri sata, pa još korjenasto povrće, i barem 60 kilograma mesa - ovaj put svinjećeg, jelenjeg i junećeg. A upravo je zbog mesa jednom prilikom prije mnogo godina, kao potpuni kulinarski amater, odlučio skuhati svoj prvi gulaš.

- Ja sam se to prek lovačke linije hapil. Jemput su lovci meso divljači deli u vinski ocet pacat pak su rekli da je ocet meso pojel. Je kaj bi, fkrali su meso! I onda sam rekel da bum drugi put ja skuhal, makar nikad nisam, da pokažem kaj je to gulaš i koliko mesa mora biti, prisjeća se Ferenc. Bio je to jedan od prvih kotlova, pa je krenula, kaže, jedna fešta za drugom, zaredali su se pozivi iz udruga i nekako se počelo podrazumijevati da će majstor za gulaš ili grah uvijek biti on. Nekad su to čak i na plakatima znali isticati, danas više nema potrebe - svima je jasno tko je najveći stručnjak za gulaš i grah.

I nije Franjo svoje umijeće ni od koga naučio, savjetovao se, kaže, samo sa suprugom Marijom (63), no ustrajanjem i iskustvom njegova su jela dosegnula kultni status. A kod kuće, smije se, eventualno zna još - ispeći jaja na oko. - To mojoj Mari svi vele - tebi je lefko, tej tvoj Franc skuha! A onda im ona objasni da bi valjda si pokrepali od glada da bi ja doma kuhal, kaže uz smijeh.

Velik mu zadatak povjeravaju njegovi sumještani, nije lako nahraniti velik broj gladnih usta, i zato su mu od neprocjenjive pomoći njegovi prijatelji, članovi beličkog ogranka Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata - Anđelko Kozjak Đeki, Zoran Habijan - Ača, Dejan Janušić i Zoran Kozjak. U uigranome timu svaki od njih ima svoj zadatak, ali Ferencova je, zna se, i prva i zadnja. Rado će otkriti svoj recept, neke tajne podijeliti, no neke ipak ostaviti za sebe.

- Nigdar preveč luka! Prvo se prepeče malo špeka, i onda se na tome dinsta luk. Gulaš je najbolji kad stignemo skuhati govedske kosti za temeljac, ali kad nemamo vremena doskočimo goveđom kockom koju mi zovemo "kiki karamela". Sve malo razblažimo vrhnjem za kuhanje, a kalamper, zna se, isključivo belički, pojašnjava Franjo Sklepić.

Umirovljeni je vozač, lovac sa 36 godina staža u Lovačkome društvu Zec iz Čakovca, hobi poljoprivrednik, no u njegovoj ga Belici svi ipak cijene i hvale kao majstora od kotla i neokrunjenog kralja gulaša i graha.