Kako su Jadranka i Vlado Matić postali konjanici Zrinske garde?

Šetali smo jednom tako Solunom. Od prije smo poznavali jednog kipara iz Kaposvára, a tamo smo upoznali i jednog grčkog kipara. Vidjeli smo tako spomenik Aleksandru Velikom na konju, od grčkog kamena. Odmah smo pitali: "Kol'ko to košta?" Dogovorili smo se za cijenu, koju, ipak, nikome nećemo otkriti. I počela je izrada, koja je potrajala godinu i pol. Počela je u Solunu, a kip je dorađen u Kaposváru. Težak je 2,5 tone i ukupne visine dva i pol metra, ispričali su nam Vlado i Jadranka Matić iz Strelca. Pred njihovom obiteljskom kućom danas tako ponosno stoji kip Vlade Matića, konjanika Zrinske garde Čakovec! Prolaznici se u čudu pitaju odakle kip i koga predstavlja, no, sve piše na pločici na postolju.

Vlado Matić je automehaničar u mirovini. Poznat je kao dugogodišnji vlasnik autootpada Grandy. Upravo je na njemu i stekao solidan imetak. Kaže da je, još za Jugoslavije, prvi imao Opelov servis, a potom i rabljene dijelove. Vidio je taj koncept na zapadu i krenulo (ga) je.

NJIHOV TOPOT ČUO JE I SULEJMAN

Od oca je naslijedio ljubav prema životinjama, naročito prema konjima. Uvijek se kod Matićevih jahalo, a danas se bave i ekopoljoprivredom. I u stvarnosti i na kipu Matić sjedi na Lordyju. Riječ je o mađarskom gidranu kojeg je nabavio na konjičkoj akademiji u Kaposváru. Supruga Jadranka i Vlado su 2012. godine ušli u Zrinsku gardu.

U povijesti garda je imala konjanike. U biti bi sva garda trebala biti na konjima, ali to bi naravno bio prevelik trošak. Sad imamo dva konjanika, to smo Jadranka i ja, te idemo na parade s konjima. Bili smo i tamo gdje je umro Sulejman Veličanstveni. Inače, ja sam pravi maratonac na konju. Znam potegnuti i 70-ak kilometara, otići u Mađarsku, bez umora!,  kazao nam je Vlado Matić, poznatiji pod nadimkom Brendi. Upitali smo ga otkud mu nadimak. Kaže da je po stricu koji ga je jako volio. I Brendi je tako napravio brend - konjanika Zrinske garde. Pitali smo ga i kako se odlučio na podizanje kipa sebi samome, budući da to i nije tako čest običaj. Evo što kaže:

Bila je to velika želja. Imam jaku ženu koja mi je najveća potpora u svemu. Bez riječi je bila suglasna. Ja sam u određenim godinama i želio sam da ostane uspomena i za nas dvoje i za Strelec, Međimurje i samu gardu, objasnio nam je svoje motive.

DOBRO, KAJ JE S TOM KAPELICOM?

A sam Lordy pase na pokrajnjoj parceli. Budući da smo načuli kako bi na njoj trebala biti izgrađena kapelica upitali smo Brendija zna li nešto o tome. Kaže da je svojevremeno pomagao gradnju piljeka u Strelcu. Dio života proveo je u Mađarskoj, pa tako i Lordyju komande daje na mađarskom. Zbog snažnih veza s Mađarskom pomogao je i pri izgradnji jedne tamošnje crkve. Načuli smo tako da je namjeravao pomoći ili potpuno financirati i gradnju kapelice u Strelcu.

Bio sam spreman pomoći i za gradnju ove kapelice. Postoji projekt da ona bude na toj parceli do nas. No, ne možemo krenuti s donacijom bez odobrenja župe i Općine, odgovorio nam je. U tom kraju postoji i seoska priča da je predlagao ili tražio da on osobno bude jednoga dana pokopan u toj kapelici te da je župnik Đuro Vukalović na tu ideju odlučno odmahnuo glavom.

Možda to i jesam jednom negdje izjavio, onako... Ma, uglavnom, bio sam spreman pomoći u gradnji. Bogat čovjek je onaj tko zna biti u bogatstvu skroman, kazao nam je Vlado Matić.

Pronijela se i priča da mu župnik više nebu v hižu došel. No, to je dezinformacija. Koliko je svijet malen, a putevi sudbine iznenađujući, otkrili smo nekoliko minuta poslije. Na vrata je Matićima kročio - glavom i bradom - Đuro Vukalović, župnik župe rođenja Blažene Djevice Marije u Maloj Subotici! Iz pravca Držimurca stigao je na blagoslov doma Matićevih. Lijepo je primljen, blagoslovio je dom, dobro raspoložen trgnuo čašicu golfera s nogu... Nikakve svađe, nikakvih krivih pogleda! Kako je vukao snažan sjeverac, a župnik je od ranog jutra bio u pohodu, upitali smo ga je li se zmrzel.

ŽUPNIKU JE BILO VRUĆE

Ma ni slučajno, čak mi je i vruće od tolikog hoda, kazao nam je župnik Vukalović. Iskoristili smo priliku i upitali ga odmah o planiranoj gradnji kapelice u Strelcu. Spremno je odgovorio.

Kad su se donosili prostorni planovi, tražili smo mjesto za veću kapelicu. Postojeća je premala, stara je, iz 1921. godine. Ali, ljudi nikako da se slože. I Držimurec i Strelec htjeli su da kapelica bude kod njih. Imali smo više lokacija u župi. No, da ne bi bilo svađa, privremeno smo odustali. Što se tiče ove lokacije pored nas, da, ona nam je na raspolaganju u prostornom planu. I ako bude mogućnosti, ovdje bi se gradilo. Bilo bi to modernije zdanje, za 200 do 300 ljudi, naspram postojeće kapelice za stotinjak osoba. Bila bi to kapelica za Držimurec i Strelec, ali i dio Palovca. Više nema tog antagonizma između Držimurca i Strelca, pojasnio nam je župnik Vukalović. S njim su u obilasku bila i dvojica viđenijih mještana, te je jedan od njih dodao: Da, dalo bi se to, kad bi se javilo nekoliko jačih donatora.