Lana Agejev: Djeca su naši najveći učitelji

Već drugom Rektorovom nagradom može se pohvaliti 22-godišnja Palovčanka Lana Agejev, studentica završne godine studija rehabilitacije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Prvu nagradu dobila je na trećoj godini, za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici za projekt Živjeti zdravo, a lani za doprinos u organizaciji međunarodnog studentskog kongresa ERFUSS.

- Riječ je o trodnevnom kongresu na kojem studenti izlažu svoje istraživačke radove, izmjenjuju nove spoznaje, prikazuju primjere dobre prakse i stvaraju nova poznanstva, kako profesionalna tako i privatna. Organizacija počinje već na početku akademske godine jer posla ima puno – prijave izlagača, čitanje prijavljenih radova, izrada i tisak akreditacija, traženje sponzorstava, organizacija prostora, kreiranje vizualnog identiteta, traženje volontera, itd. No, unatoč količini posla organizacija je uvijek zabavna i studenti se zbliže radeći na nečemu tako velikom, pojašnjava Lana.

I još za to, sasvim neočekivano, kaže, budu nagrađeni velikim priznanjem, kakva je Rektorova nagrada.

Zaljubljena u struku

Iz Laninih se riječi kojima opisuje svoje zanimanje i Fakultet lako može zaključiti da je to ušiju zaljubljena u svoju struku, iako, priznaje, do samog kraja školovanja u čakovečkoj Gimnaziji Josipa Slavenskog nije znala što želi studirati.

- Tu je veliku ulogu igrala moja draga prijateljica Lucija, tadašnja studentica logopedije, koja mi je zaljubljeno pričala o ERF-u, pa sam i ja počela maštati o tom Fakultetu. Iskreno, nisam znala što me čeka, ni što sve znači biti rehabilitator, no, kako su godine studiranja prolazile, ja sam bila sve sigurnija u svoj odabir, ističe.

Tome je doprinio i velik broj sati praktičnog rada koje su studenti obavezni odraditi u ustanovi po vlastitom izboru, ali i jednako velik broj sati volonterskog rada. I tako je Lana, kao volonterka, prolazila mnoge ustanove, susretala se s raznim stručnjacima iz različitih područja rada, no baš je kod kuće, u Čakovcu, pronašla svoju najveću ljubav – Međimursku udrugu za ranu intervenciju u djetinjstvu.

- U MURID sam stigla prije tri godine kao volonterka, a od ove godine sam tamo i zaposlena. Kad sam tek počela raditi s djecom, mislila sam da ja trebam biti njihov učitelj, netko tko će ih naučiti nove vještine i usaditi im nova znanja. Kasnije sam shvatila da je stvar zapravo obrnuta – djeca su naši najveći učitelji, samo ako smo dovoljno ponizni da naučimo njihove lekcije, govori Lana.

Sanjaj hrabro

Osim u MURID-u, kao volonterka je angažirana i u LEO klubu Zrinski Čakovec, brojnim udrugama u Zagrebu, predsjednica je Savjeta mladih Općine Male Subotice, te je članica Studentskog zbora na svom Fakultetu. Sve to, ističe, uz veliku potporu svoje obitelji.

- Bez moje mame i mog tate sve ovo ne bi bilo moguće i na tome ću im uvijek biti zahvalna, a tu su i moja sestra i njezin suprug i odnedavno najljepše nadopune našoj obitelji, dvije nećakinje. Najvažnija lekcija kojoj me moj otac naučio jest da stajanje na mjestu i neostavljanje traga ne dolaze u obzir i da uvijek treba sanjati velike i sjajne stvari. Samo onima koji su dovoljno hrabri da ih sanjaju snovi se ostvaruju, poručuje Lana, dok se hrabro priprema za posljednju godinu studija i sanja o povratku u svoje Međimurje, sa željom da svojim znanjem i iskustvom doprinese daljnjem unapređenju edukacijske rehabilitacije i rane intervencije u našem kraju.