Svakodnevica 04.03.2017. 08:12. Zadnja izmjena: 06.03.2017. 08:03.

Lica s naslovnica

Ljubica i Marijan Ramušćak: U mirovini smo, ali ne živimo "u papučama"

Malo je supružnika koji su kao Ljubica (76) i Marijan (79) Ramušćak, vozeći životom skladan bračni slalom, ostvarili i sjajne karijere, ne samo u Čakovcu gdje su na pol Međimurec i rođena Čakovčanka, sagradili dom, podigli dvoje djece (Gordanu i Nikolu) i dočekali unučad.

Ljubica je, povjesničarka umjetnosti i etnologinja, cijeli je  radni vijek provela u Muzeju Međimurja, od 1967. godine do umirovljenja 2006. godine, dajući ustanovi kao kustosica i utemeljiteljica više stalnih postava i suvremeni štih, a bila je i ravnateljica MMČ-a dvanaest godina. Samo od 1991. do 1993. (preseljenjem zbog obiteljskih razloga) radila je u Klovićevim dvorima u Zagrebu, gdje je realizirala više velikih projekata nacionalnog i međunarodnog značaja. Poznavatelji kulturnog života Čakovca znaju koliko velik dio tog života nosi baš njen autorski potpis. Premda se uvijek držala samozatajno i kao autor najvećih projekata MMČ-a, odlikovanje Red hrvatskog pletera ipak govori da je njen rad cijenjen i prepoznat.

Marijan, pravnik, k tome i glazbenik (flautist), suprotnog je predznaka: niti slučajno samozatajan, već vrlo komunikativan, pun šarma i duhovit sugovornik, prenemirna duha da bi ostao unutar zidova profesije, ostvario je zapravo dvije sjajne karijere paralelno. Kao student prava je počeo, pa do 1990. nastavio svirati flautu u simfonijskom orkestru u Varaždinu i čakovečkom Big bandu, a "onako usput" je petnaest godina i predavao flautu na Srednjoj glazbenoj školi u Varaždinu.

U pravu, od sudačkog vježbenika na Općinskom sudu, te odvjetničke prakse, došao je i do vrha pravničke karijere na položaju predsjednika Vrhovnog suda RH. Pravnička karijera bila mu je tijesna, pa je iskoračio i u politiku.  Hrvatska demokratska zajednica bila mu je izbor i programsko opredijeljenje te okruženje u kojem je morao preuzimati odgovornost vrlo istaknutih dužnosti - dužnost prvog međimurskog župana, bio je i prvi ministar (uprave) iz Međimurja, a političku je karijeru završio kao diplomat, veleposlanik Republike Hrvatske u Češkoj Republici. U mirovinu je 2009. godine otišao s dvije spomenice i četiri visoka državna odlikovanja, te s posebno dragom Nagradom "Zrinski" Međimurske županije.

Kako je bilo uopće moguće iskoračiti u nešto što se zove "mirovina" i podrazumijeva baš i uživanje, supružnici Ramušćak gotovo uglas kažu - Mi jesmo u mirovini, ali ne živimo kao "penzići u papučama"!

(NE)MIR

- Nismo mogli, kad su djeca se osamostalila i krenula svojim putem i dobila svoju djecu, biti baš odmah "baka i deda servis", još smo bili radno aktivni, ali sad to nadoknađujemo. Obitelj je često na okupu, ručkovi, večere, odlasci, dolasci, što mama i tata ne stignu, tu smo mi. Imamo i širok krug prijatelja s kojima se nalazimo. Čak sam se uspjela zadržati i uz struku, bar da mi se ispuni duša, uredila sam likovni postav muzeja u Prelogu, nisam "izolirana" od profesije, a nastojimo ne propustiti "skočiti u Zagreb" na izložbu, koncert... Za sve se nađe vremena, a ovo je lijepo, naše vrijeme, kaže Ljubica, a Marijan dodaje:

MENI JE KAK U VOJSCI

- Je, je, zato meni ne daju vremena – i nastavlja uz smijeh - imam strogi raspored kad koga vozim u školu ili u glazbenu u Varaždin, kome treba nešto, moram paziti da nekaj ne pozabim... Kak' u vojsci, imam dnevni raspored i dnevnu zapovijed!

U nizu angažmana tijekom karijere i nakon, Marijan Ramušćak najtežom ulogom smatra:

- Dužnosti župana! Samo me dužnost župana prestrašila, sve su ostale bile lakše. Jer na tom mjestu (a bila je to nova dužnost svima) izravan je udar svakakvih ambicija, želja, zahtjeva, a malo onih koji s osobnog interesa dižu pogled prema horizontu. Pozicija je to na kojoj se čovjek ne smije svađati, ako nema dijaloga, bolje je odstupiti korak i imati sluha za "naš narod". Ostale su dužnosti bile s jasnom procedurom, obvezama, odgovornostima... U sudstvu se živi pod pritiskom preispitivanja vlastitih odluka, jesu li ispravne, utemeljene. A drugačije ne mogu ni biti ako čovjek ima svijest o posljedicama odluke, te svijest koju razinu odgovornosti to traži. Nemam nedovršenih promišljanja o odlukama koje sam donio u struci, više me diže politika, toga se teško otarasiti.

Pratim sve, Grad Čakovec i Međimurska županija dobro se razvijaju, ali neozbiljne su te kombinacije i koalicije prije izbora, posebno kad nisu prirodne, nego podešene osobnim interesima. Mnogi bi nestali s političke scene da su se usudili sami izaći na izbore. I zato već dugo i mislim da je zrelo vrijeme i za "veliku koaliciju" najjačih. Zašto ne u Hrvatskoj, kad je po Europi to funkcioniralo i dalo dobre efekte, pa i kad je bilo na točno određeni rok... Priznajem, od svega što sam radio, najteže mi se odvojiti od aktivne politike, smatra M. Ramušćak.

DRUGA GALAKSIJA

- Nedavno sam sreo Sandru Švaljek, morala me podsjetiti kad smo se prvi put sreli. U Čakovcu, prije dvadeset godina, kad je stručno "snimala" kako funkcioniraju županije, a k nama je došla iz Gospića. Rekla mi je – "Joooj, znate, to je kao da sam došla u drugu galaksiju..." jer zatekla me za stolom za računalom, baš sam nešto radio i bila iznenađena jer, zamislite, župan osobno nešto piše i radi!? No, ja sam radio cijeli život od jutra do kasnog popodneva ili večeri... I još nisam umoran!