Ljudevit Golub iz Stanetinca: Bio sam proleter na mopedu!

Ne samo u Stanetincu, nego daleko uokolo, kad se kome u poslu dogodio kakav kvar na poljoprivrednom ili nekom drugom stroju, za nesretnika su svi imali samo jedan savjet: "Idi Golubu!" Ako je je bilo nešto ozbiljnije naravi, dodavalo se još i napomenu: "Ako to Golub ne složi, ne bu niko!"

To je bilo nekad, a posljednjih šest-sedam godina u radionici, uz kuću u Stanetincu, danas je tišina. Ljudevit Golub (75), strukom strojobravar i samouki vrhunski znalac strojne mehanike, u mirovini je, u koju se – kaže – baš "nije gurao", iako je nakupio 46 godina radnog staža:

- Ma radio bi ja još, ali zdravlje me izdalo. Imao sam moždani udar, dosta dobro sam se oporavio, ali za posel više nisam. A vuče me, jako me vuče... Kak' me ne bi radiona vukla, kad sam ja došao za zeta tu na očevinu moje spruge Darinke kak' proleter, na mopedu! I zadovoljan sam, jer sve što sam postigao i napravio u životu postigao sam radeći. Prvo sam imao zaposlenje u "Panexu", onda sam nekoliko godina radio u "Agroservisu" u Ljutomeru, a brzo sam krenuo u samostalan obrt. Proizvodio sam poljoprivredne strojeve, pružao usluge strojne obrade, popravljao svašta i pokušavao ljudima uvijek pomoći. Znam mehaniku ("sikam sam nosa rival"), sve me je zanimalo, od "drepanga" do mehanike, pa sam svašta i naučio. A, znate, dolazili su inspektori. Znate i kakvo je vrijeme bilo za nas privatnike. Moram reći, bili su pošteni, jer i ja sam pošteno radio, pa su znali govoriti: "Golub, da su svi kak' vi, nas ne bi trebalo!"

Sa suprugom Darinkom naš dugogodišnji pretplatnik Lj. Golub podigao je tri kćeri, a danas ima i tri zeta, te šestoro unučadi: - Sad je ova stara radionica prazna, nisam je dao rušiti, tko zna, možda sfali prostora. Nikad nikoga nisam molio za dinar, a kao obrtnik u banci sam mogao dignuti kredit kakav sam trebao. Poštenje ima svoju cijenu i vrijednost. I treba poštivati radnika. Moji su radnici radili samo svoju smjenu. Od "šest do dva", ako je trebalo nešto popodne, hitni popravak nekome, bilo što, to sam radio ja! Radionica je imala pravilo "deset do dva pospremaj"! Pa svi lijepo doma!, priča naš sugovornik i dodaje:

- I sad vam tako imam vremena više za čitanje, MEĐIMURJE su moje novine, već više od trideset godina sam pretplatnik, moji već znaju, u utorak prvo pitam: je došlo, a znaju i na što mislim. Nemam vam što prigovoriti; vidim što se događa po cijelom Međimurju, interesantno mi je pročitati sve. Čitam i "24 sata", ali najvažnije mi je da mi MEĐIMURJE poštar donese čim prije.