Marija Topolnjak proslavila 106. rođendan: Navek je bole čoveka lepo pogledati, neg' se srditi

Ustreptala radost iskrila je iz oka Dunjkovčanke Marije Topolnjak kad su joj na vrata stigli čestitari. Najstarija Međimurka rođena je 15. siječnja 1911. i u zdravlju je dočekala 106. rođendan. Njezine ruke govore koliko i oči... idu tamo gdje ih dobro srce šalje. Dotakne, zagrli svakog čestitara, pošalje pozdrave njegovima kući i posve je nevažno šalje li dobre želje onima koje poznaje ili ne. Srce Majčice, kako je zovu u široj rodbini i u kraju, dom je svim ljudima.

Tko god je pažljivo slušao riječi Majčice iz Dunjkovca, zna tajnu života: "Navek je bole čoveka lepo pogledati, neg se srditi". U tu je rečenicu Marija Topolnjak sažela stoljetno iskustvo. Dijelila je posao, množila ljubav. I nizala godine s mirom u srcu, kojem, kaže, treba dodati jednu kupicu vina dnevno za dugovječnost i zdravlje.

S pokojnim suprugom Antunom podigla je petero djece: Ivanu Janžek, Dragicu Ivančić, Zinku Horvat, te sinove Ivana i Stjepana Topolnjaka. U obiteljskom stablu sada je i 10 unučica, 6 unuka, 13 praunuka i 2 prapraunuka! Udovica je već 49 godina, no, za Mariju dobro brinu sin Ivan (65), s kojim živi, a u prvom susjedstvu je i kćerka Ivana (82).

Načelnik Općine Nedelišće Darko Dania i ove je godine poveo izaslanstvo u Majčicin dom, na njezin rođendan. Za Darka, te njegove zamjenike Ivanku Novak i Željka Kacuna, te predsjednika Općinskog vijeća Nedelišća Mladena Posavca i ovogodišnji je susret bio osobit i emocionalan. Jer kad Marija niže sjećanja, riječima stvara slike, vjerno i detaljno, a svakoj, pa i teškoj, uspomeni doda malo humora il zlatno zrno mudrosti: "Ne znaju mladi kak im je denes lepo. Mi smo hodili bosi i sam smo delali."

Udala se kao 19-godišnjakinja, a svog je Antuna upoznala u crkvi. "Nekad davno mladi našeg kraja su se okupljali u sportskom Orlovskom društvu. Nismo svi vježbali, ali smo pomagali na druge načine. Ljeti smo se okupljali u Hraščici. Sjećam se da sam jednom davno nastupala u  predstavi u kojoj sam igrala glavnu ulogu - bila sam "gospodična doktorica" koja je pomagala siromašnima", priča Marija Topolnjak.

LITRA VINA ZA KILOGRAM MESA

Obitelj je živjela od poljoprivrede. Marija je prodavala na čakovečkom placu, pa i na zagrebačkom Dolcu, a imali su i gorice, pa se za litru vina mogao "zaraditi" kilogram govedine kod domaćeg mesara.

"Najbolje sam stržila krumpir u Osijeku. S cugom smo dišli tam i krumpir prodavali po 45 dinara za kilu. To je bilo čuda. Za te smo novce kupili kobile, pa nam je bilo lakše raditi na polju, neg s kravama, priča Marija, pa mi, potom, nabraja gdje je sve kasnije putovala: u Postojnu, dočekala je i papu Ivana Pavla II. na zagrebačkom Hipodromu, bila je u Zadru, Ninu, Đakovu, Mariboru... Veliki je Majčicin svijet sjećanja."

Riječ NIGDAR, Marija Topolnjak savjetuje upotrijebiti za najvažnije stvari u životu: nigdar se ne smeti najesti do kraja, nigdar ne smeti biti decu i nigdar se srditi.