Mario Horvat iz Cirkovljana: Biciklom na posao i kući svakodnevno prevali 40 kilometara

Cijeli je staž Mario Horvat (29), dr. med., iz Cirkovljana proveo na odjelu kirurgije zagrebačke Kliničke bolnice Sveti Duh, na potezu od kirurške ambulante do operacijske sale, sto posto uvjeren da će odmah po završetku staža započeti specijalizaciju iz kirurgije. No, taj je plan za sad još na čekanju, jer je već više od godine dana liječnik i važna karika Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije, u kojem su ga, kaže, ponijele i zasad zadržale pozitivne strane.

- Prije svega, posao je konkretan. Tu nema muljanja, izvlačenja, krivog dana ili neprospavane noći. Nitko od nas na posao ne dolazi 'polovičan', nego sto posto fokusiran. Kad prođemo ulazna vrata, sve ostavljamo iza sebe i maksimalno se koncentriramo na ono što nas čeka, a svaki je dan drugačiji, dinamičan, pun adrenalina. I svaki je slučaj drugačiji, događa se u različitim okolnostima, pa smo jednom prilikom, primjerice, reanimaciju izvodili u polju gdje se iskapao krumpir i vratili se potpuno blatni, priča mladi liječnik.

Za pet!

Drugi je razlog rada u hitnoj to što istovremeno sakuplja bodove za specijalizaciju, a onaj treći, vjerojatno najvažniji, odlična ekipa koju doktor Horvat ne može dovoljno nahvaliti.

- Prije nego što sam prihvatio ponudu, prvo što sam pitao kolegu koji je tu radio prije mene - kakva je ekipa. Kad je rekao da je odlična, odmah sam pristao i stvarno mogu potvrditi da je atmosfera poticajna. Još sam kao student radio više od 50 različitih poslova i doista nigdje nisam naišao na tako dobru klimu, međusobno poštovanje i profesionalnost. Puno se šalimo, ali u trenutku kad se na intervenciji otvore vrata vozila, svatko zna točno što treba raditi. Imamo odlične vozače, tehničare, neke s trideset godina iskustva i nekad je dovoljan samo pogled da se razumijemo, ističe Mario Horvat.

Staložen je čovjek kojeg je teško izbaciti iz takta, a stabilnost dodatno "trenira" u vrlo zahtjevnim situacijama i intervencijama.

Biciklom na posao

Nakon takvih dana dobro će mu doći jednosatna vožnja biciklom, prijevoznim sredstvom po kojem je među kolegama postao prepoznatljiv. - Od ožujka prošle godine svaki dan sam na posao dolazio biciklom iz Cirkovljana. To je točno 40 kilometara svaki dan, i zna biti teško, osobito kad nakon 12 radnih sati jedva stojiš na nogama. Ali tih sat vremena vožnje biciklom moj je ispušni ventil, govori.

Kad putem razbistri glavu, kod kuće će ga dočekati obiteljska sreća, supruga Lucija i devetomjesečni sin Borna. - Jako je lijepo doći doma nakon napornog posla i zagrliti svoje dijete. Osobito kad vidiš da je mali cijeli na tebe, k'o od stijene odvaljen, dvostruko veći od svojih vršnjaka, smije se Mario.

Upornost

Osoba je koja voli izazove, pa je i medicinu kao životni poziv odabrao jer mu je prije svega predstavljala izazov. - Medicina je logična, svi procesi koji se odvijaju u ljudskome tijelu su logični i puno toga može se odgonetnuti uporabom logike. Zato mi je bila zanimljiva. Zahtjevna je, a ja ne volim ništa lagano, ističe mladi liječnik.

Dodatno je taj cilj hranila i činjenica da je dijete iz skromne obitelji – otac Petar veterinarski je tehničar, majka Marija domaćica, i da se na svakome koraku svojeg studija morao znatno više potruditi nego njegovi kolege. - Radio sam tijekom cijelog studija. Poslove nisam odbijao pa sam, između ostalog, lopatao snijeg, obrađivao zemlju, kosio travu po najžešćem suncu, pa trčao na drugi posao... između svega učio... i idući dan iznova. To zna samo moja supruga Lucija koja je i sama radila dok je studirala, i ona me motivirala i hrabrila, prisjeća se Mario.

No, naš sugovornik ističe da zbog toga sebe ne smatra ni po čemu posebnim, nego samo upornim, jer je oduvijek smatrao da u životu treba odabrati teži put na kojem se čovjek više izgradi i nauči cijeniti neke stvari.

U tom svjetlu, neće posebno iznenaditi da je Mario veliki zaljubljenik u planine i alpinizam, te mu je velika želja svoj planinarski hobi jednog dana okruniti usponom na najviši vrh svijeta, Mount Everest. Dragocjeno će iskustvo putem skupljati na drugim planinama, ali i kao član čakovečke stanice HGSS-a. U tom je plemenitom angažmanu ujedinio svoj hobi i struku, te redovito sudjeluje u potražnim akcijama i akcijama spašavanja, poput nedavne potrage za nestalom ženom u okolici Donjeg Kraljevca i Goričana.

Posebno je angažiran kad je ekologija u pitanju. U nekoliko se navrata upustio u borbu s lokalnim vlastima po pitanju onečišćenja prirode u Cirkovljanu, no hoće li u rodnome kraju i nastaviti svoju karijeru još ne zna. - Danas je ekstremna potražnja za liječnicima i na nama je da odaberemo što želimo. Mogu reći da mi ponude neprestano stižu, ali zasad mi je tu dobro, ističe naš sugovornik.

Sigurno je tek da bi Međimurje imalo veliku sreću uspijemo li u našem kraju zadržati (i) mladog liječnika M. Horvata.