Mario Pinc: Društvene igre će vas potpuno zaokupiti ili ćete ih smatrati gubitkom vremena i novca

Na pojam društvenih igara mnogima na pamet najprije padnu Monopol i Rizik, igre koje je većina nas odigrala barem jednom u životu. No, za Marija Pinca (44) iz Čakovca, profesora fizike u tri međimurske osnovne škole, Monopol i Rizik koje je igrao djetinjstvu bili su tek prvi korak u cijeli novi svijet koji mu se otvorio u odrasloj dobi.

Društvene igre, preciznije – igre na ploči (engl. board games) Marijev su hobi, pomalo i opsesija, priznaje – njegova kolekcija broji čak 150 različitih igara. - Svi smo više-manje odrasli uz Monopol ili Rizik, pa sam ih i ja igrao '80-tih godina. Tu je stalo, sve do negdje 2000., kad sam naletio na jednu igru i shvatio da se ta grana izuzetno razvila. Od igre Settlers of Catan koja je izašla 1995. godine, krenuo je pravi 'bum' i otad svake godine izlazi i po tisuću novih naslova. Većina brzo padne u zaborav ili prođe ispod radara, ali neke ostanu, pojašnjava Mario.

Nije, dodaje, planirao da će društvene igre prerasti u njegov hobi, kamoli kolekcionarstvo, ali danas bez zadrške priznaje da po tom pitanju – iskače u svom okruženju.

Kutijama s dragocjenim sadržajem popunio je gotovo sve police u dnevnome boravku obiteljske kuće, a dio kolekcije pospremljen je na tavanu i tek čeka svoj red. - Najgore je to što puno igara koje imam još nisam niti odigrao! Biram one koje zahtijevaju logičko razmišljanje, pa igranje ponekad potraje cijelu večer, čak i kad ste već upoznati s pravilima, kaže.

Iako ima stalno društvo suigrača, s kojima se na igračkim druženjima sastajao i dva puta tjedno, danas zbog obiteljskih obveza partije i nisu toliko česte. Uspio je, međutim, za ovu aktivnost zainteresirati kolegice iz Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu, a iako se Marijev hobi nije dojmio kćerke Magdalene (11), sin Juraj (6) rado s tatom odigra pokoju kraću partiju.

NEMA PIĆA!

- Nema tu sredine - društvene igre ili će vas potpuno zaokupiti, ili ćete ih smatrati gubljenjem vremena i novca. A to pitanje bolje nemojte postaviti mojoj supruzi Tatjani, smije se Mario.

Koliko je točno vrijedna njegova kolekcija nikad nije računao, no posjeduje igre koje su stajale 10-15 eura, za najskuplju je izdvojio oko 90 eura, a posebna limitirana izdanja doseći mogu i cijene od 400-tinjak dolara.

Najdraža, barem trenutno, igra je pod nazivom Vinhos – u prijevodu s portugalskog Vino. Iako tematizira proizvodnju vina, konzumacija bilo kakvih pića tijekom igranja, barem Marijevih igar, strogo su zabranjena. - Jako sam osjetljiv i pazim da se nešto ne ošteti ili ne uništi. Zato kupujem zaštite za karte, i svaku pospremam u zasebni omotač, a zbog toga mi se čak i kolege suigrači znaju smijati, govori Zagrepčanin koji je u Čakovec 2005. došao 'za zeta'.

Užurbanost i nervoza glavnoga grada uopće mu, kaže, ne nedostaju. Posao u školi zamijenio je informatičku branšu u kojoj je radio u Zagrebu, pa danas, osim u Svetome Jurju, fiziku predaje još i u Strahonincu i Gornjemu Mihaljevcu.

TRENIRANJE VJEŠTINA

S njegovim hobijem učenici, pretpostavlja, nisu upoznati, pa ga zapravo i zanima kakve će biti njihove reakcije. Nada se da će svoje đake uspjeti barem malo 'zaraziti' ovim hobijem, jer bi današnjim naraštajima dobro došao trening logičkog promišljanja, taktiziranja, pa i diplomatskih vještina koje društvene igre zahtijevaju.