Mila Železnjak: Književnica koja se pronašla u riječima filozofa Rudolfa Steinera

Steiner je puno pisao o umjetnosti, objašnjavao umjetnički čin stavaranja, u čemu sam se kao umjetnica pronašla. Naša razmišljanja se u mnogočemu poklapaju, a u svojim djelima pišem o elementarnim bićima kao što su vile, patuljcima i vilenjaci, koja su bila predmet i njegovih djela.

Mila Železnjak (63) iz Čakovca po zanimanju je elektroinženjerka, no njezin životni poziv zapravo je umjetnost. Književnica rođena u Draškovcu iza sebe ima zbirke pjesama Šah s prijateljima i Sezona lova, knjigu priča za djecu Sretne priče te zbirku igrokaza Koliba pod hrastom. Uz štivo većinom namijenjeno djeci posljednjih se godina intenzivno bavi izučavanjem Steinerovih nauka. U kratkom razgovoru ispričala nam je svoj životni put, odgovorila odakle crpi motivaciju i kakva je situacija u umjetnosti te se osvrnula na lik i djelo Rudolfa Steinera.

Kad ste otkrili umjetničku notu u sebi?

-Posao je jedno, a ono što voliš drugo. Osjećaj za pisanje mi je nekako prirodan. Počela sam pisati još u osnovnoj školi. Najprije poeziju – prva pjesma objavljena mi je u Glasu koncila, a kasnije i priče. Prva knjiga za djecu Sretne priče nastala je kad mi je kćer krenula u osnovnu školu. Kasnije je doživjela još dvije ilustrirane verzije i uvrštena je na popis lektira za 2. razred na što sam vrlo ponosna. U međuvremenu sam puno pisala za radio i izdala sam Kolibu pod hrastom koja objedinjuje radioigre za djecu prerađene za scenski nastup.

Odakle poveznica između Vas i Rudolfa Steinera?

-Steinerov nauk počela sam izučavati prije 30 godina.

Bio je uistinu velik mislioc prisutan u svim segmentima i poljima, a pridržavanjem njegova nauka ljudima bi danas bilo puno bolje. Puno je pisao i o umjetnosti, objašnjavao umjetnički čin stavaranja, u čemu sam se kao umjetnica pronašla. Naša razmišljanja se u mnogočemu poklapaju, a u svojim djelima pišem o elementarnim bićima kao što su vile, patuljcima i vilenjaci, koja su bila predmet i njegovih djela. Filozofija Rudolfa Steiner je jako duboka i za njezino izučavanje potrebno je puno vremena. Već sam dugi niz godina u tome, ali nisam razmišljala o pisanju knjige. Stava sam da treba čitati izvorno što je on napisao, ono što nije razvodnjeno, a što je danas zahvaljujući internetu lako dostupno.

Međimurski jal

Cijeni li se Rudolf Steiner dovoljno u našem kraju?

-Ima istine u uzrečici nitko nije prorok u svom selu. Steiner je bio svjetski čovjek koji je prepoznat i cijenjen svugdje u svijetu o čemu svjedoče brojne škole, vrtići, predavanja (...). To nažalost nije slučaj kod kuće. Takav je očito naš međimurski mentalni sklop, prevladava međimurski jal. U Donjem Kraljevcu se tek nakon 100 godina konačno nešto pokrenulo, a i to uglavnom rade entuzijasti i hobisti. U Prelogu puno više cijene Steinera nego u njegovom rodnom mjestu i uskoro će se ondje osnovati nova udruga. Veliki otpor protiv njegova nauka je od strane Katoličke crkve zbog pitanja reinkarnacije i činjenice da se Steinerov nauk kosi s materijalizmom, a točke prijepora pronašla je i politika.

U Donjem Kraljevcu djeluje Centar koji nosi njegov naziv. Kako ocijenjujete njegov rad?

-Uz umjetnost se bavim i izučavanjem poljoprivrede i biodinamike. Hobist sam i to radim iz ljubavi prema sebi, obitelji i drugima jer smatram da ljudi moraju zdravo jesti.

Centar dr. Rudolfa Steinera je pokrenuo biodinamiku, drži predavanja i radionice. Biodinamika je trenutno trend jer ljudima izgleda najviše materijalno. No, mislim da bi se Centar trebao profilirati kao centar kulture u kojem bi se odvijala kulturno-umjetnička događanja. Ljudi moraju steći naviku dolaska u Centar, a to je najbolje učiniti kroz djecu. Kroz rad s mladima privući će se i starije generacije. Zato predlažem neke ideje i projekte kao što su predstavljanje knjige i kazališna predstava Patuljak traži sreću, odnosno predstava povodom Božića koju smo također organizirali. Ti događaji dokazali su da ljude interesira Steiner jer su kasnije ostali saslušati naša predavanjima. Smatram da u cijeloj priči volonteri mogu napraviti puno više nego oni koji to rade zbog novca.

Kakva je trenutno situacija u književnosti te planirate li uskoro izdati novi uradak?

-U Međimurju je jako loša situacija po pitanju umjetnosti. Imamo 15 članova Društva književnika, ali olako smo prepustili da taj ogranak ode u Varaždin i sad se sve ugasilo. Nekad smo imali književni krug, izdavali smo zbornike, a toga danas više nema. Posljednjih se godina ništa ne događa. Srećom pa su moju knjigu prepoznali u Zagrebu. U skorijoj budućnosti planiram objaviti dva uratka – priče za odrasle i zbirku pjesama koja će najvjerojatnije nositi naziv Sabrane pjesme.