Svakodnevica 02.03.2017. 19:52.

Josip Oreški i Josipa Kolar Oreški

Mislili smo da ćemo starost provesti u samoći, a onda... grom iz vedra neba!

Životna priča bračnog para Oreški jedna je od onih inspirativnih, ljubavnih priča koje vraćaju vjeru u život i pokazuju da za pravu ljubav nikada nije prekasno. Ljubav za kakvu mnogi vjeruju da je moguća samo u filmovima dogodila se našim sugovornicima – Josipu (84) iz Nedelišća i Josipi (73) iz Kuršanca. Prava ljubav pokucala im je na vrata u poznijim godinama, kad su oboje već zaključali svoje srca...

Ni sama ne znam kak me zmotal!

Josip, po zanimanju strojobravar, većinu svog života proveo je radeći u inozemstvu. Nakon 52 godine braka s prvom suprugom, iznenada ostaje udovac. Ista sudbina zadesila je i Josipu koja je ostala udovica nakon 24 godine braka. Poznanstvo naših sugovornika trajalo je dulje, prije romanse...

- Često smo se viđali na sportskim igrama za umirovljenike u Nedelišću, ali nikada nismo razgovarali. Gledao sam ju još kad sam bio u braku i pokojna supruga je to primijetila, te mi prigovarala. Odgovorio sam joj da je to najljepša penzionerka koju sam ikad vidio, kaže Josip koji cijelo vrijeme razgovora nije skidao pogled sa svoje voljene supruge. Kasnije, slučajan susret u dućanu, a kasnije i na Špancirfestu, razbuktao je strasti. - Josip se jednom prilikom potužio da ne zna ni kavu skuhati pa sam mu onako, reda radi, rekla da može doći k meni na kavu. Nisam mislila da će shvatiti ozbiljno. No, došao je jednom, pa onda drugi put... Ni sama ne znam kako me smotao, priča Josipa.

Nakon godinu dana veze odlučili su se na zajednički život. - Jednog dana je došao do mene i rekao mi: ti budeš moja, prisjetila se Josipa te dodala da je s dozom opreza pristala doseliti k njemu, no, kako kaže - na probni rok. Nakon što je zadovoljio sve uvjete, Josipa se u maniri prave emancipirane žene odvažila povući idući potez i zaprositi svog supruga.

- Već smo živjeli zajedno, ja sam sve radila i imala kućanstvo na brizi. Praktički smo bili u braku. Rekla sam mu da bi bilo bolje da se vjenčamo da mu budem žena, a ne ovako - kao sluškinja. On je odmah pristao, objašnjava naša sugovornica ponosno pokazujući vjenčanu fotografiju slikanu 6. prosinca 2008. godine u župnoj crkvi u Strahonincu, gdje su izmijenili bračne zavjete. Prije tri godine supružnici Oreški odlučili su svoj dom u Nedelišću zamijeniti Domom za starije i nemoćne osobe u Čakovcu. U toplom i ljubavlju ispunjenom apartmanu ništa im ne nedostaje jer, kako ističu, imaju ono najvažnije – jedno drugo. Premda oboje imaju djecu iz prvih brakova koja im dolaze u posjet, svjesni su da bi starost dočekali usamljeni, da se nisu zaljubili.

- Materijalno nam ništa ne bi nedostajalo da se nismo upoznali, ali ostalo...Ovako nam je puno ljepše, opisuje Josipa držeći za ruku svog supruga koji otežano govori i teže se kreće zbog posljedica moždanog udara. Upravo u najtežim trenucima bolesti, Josipa je svom suprugu najveća podrška i životni oslonac. - Obećala sam mu svoju ljubav i iza toga stojim. Da ga ostavim sad kad je bolestan i kad me najviše treba? Nema šanse!, istaknula je Josipa. Svađa je za njih potpuno stran pojam, a današnjoj omladini otkrivaju što je biti temelj dobrog braka. - Ključ su ljubav i opraštanje. I ako dođe do trzavica, važno je znati oprostiti i krenuti dalje, zaključuju Josip i Josipa.