Monika Mihalić ponosno predstavlja vuneni asortiman koji sama izrađuje

Prije desetak godina, gledajući mamu kako hekla, u mnogim domovima i danas nezaobilazne tabletiće, Monika Mihalić (30) iz Donjeg Hrašćana poželjela je sama sebi izraditi majicu.  Njezin je prvi pokušaj, kaže, bio potpuni promašaj, no danas je jedna od najvještijih heklerica u cijelome Međimurju, osobito među onima mlađe generacije. Iako se nekad, priznaje, sramila svojega hobija, danas ponosno predstavlja vuneni asortiman koji sama izrađuje.

- Imala sam nekakvu sliku da je heklanje staromodno, nešto čime se bave isključivo bake, okružene vunom i čoporom mačaka. Iako sam heklati započela još u srednjoj školi, tek na fakultetu je moju tajnu prijateljima odala sestra Mateja, i oni su mi tad otvorili oči i shvatila sam da je to što radim lijepo i korisno, govori Monika. Istina je, smije se, da je i ona okružena mačkama i klupcima vune, no daleko je od stereotipa o heklanju kojima je i sama bila priklonjena. Monika je magistrica informatike, zaposlena je u jednoj osiguravajućoj kući, a uz to je razvila i vlastitu robnu marku pletivo Monny.

Želje su zapovijed

Izrađuje različite kape, šalove, trakice i ukrase za kosu, personalizirane vezice za dude, broševe, naušnice i drugi nakit, no najviše je usredotočena na asortiman za one najmlađe jer se, prepoznala je, najbolje i prodaje. Rado se prilagođava i željama svojih kupaca, pa je prema jednoj narudžbi izradila kapu i šal koji podsjećaju na zmaja, a posljednji hit su dječje kapice s mišjim ušima. 

- To mi je poseban izazov! Sama bih se rijetko odvažila izraditi nešto neuobičajeno jer za to, iskreno, nemam vremena, kaže. Materijal koji koristi za izradu svojega pletiva ovisi o godišnjem dobu, pa ljeti hekla uglavnom koncem, a zimi vunom.

Moć interneta

Zanimljivo je i to što je vještinu kukičanja svladala uz pomoć – interneta!
- Mama mi je pokazala osnovni bod, a sve ostalo naučila sam prateći video uputstva na internetskom servisu YouTube. Korak po korak, mic po mic, uz puno zaustavljanja i premotavanja, smije se Monika. Svoju je kreativnost javnosti prvi put predstavila prije nekoliko godina na manifestaciji Porcijunkulovo u Čakovcu, a redovito je se može sresti i na raznim sajmovima diljem Međimurja. 

Monikino šareno vuneno carstvo često za oko zapinje i posjetiteljima različitih manifestacija diljem Međimurja na kojima izlaže. - Često mi prilaze gospođe u zrelijim godinama, iskusne heklerice, neizmjerno sretne i ponosne što vide mladu ženu koja se bavi heklanjem. Često me pohvale što čuvam vještinu kojom se mladi danas rijetko ili čak uopće ne bave, a rado mi udjele i pokoji savjet. A nekad se dogodi i da one mene pitaju za pomoć, i to mi je onda posebno priznanje, kao da učitelj nešto pita učenika, kaže Monika. 

Sa svojim je hobijem toliko srasla da se od kukica za heklanje rijetko odvaja.
- Ne prođe niti jedan film da nemam hekleca u ruci, a i tata mi zna reći – prestani heklati i pričaj s nama! Ali ja doista mogu i razgovarati i heklati istovremeno. Kud god idem sa sobom nosim kutiju s pripremljenim materijalima, i svaki slobodan trenutak koristim za izradu svojeg pletiva, kaže mlada kreativka.

Osim predmeta od vune ili konca, njezin su zaštitni znak i platnene trakice urešene ružicama ili cvjetićima koji su šivani rukom jer Monika, priznaje, strojno šivati ne zna.
Želja joj je jednog dana organizirati radionice na kojima bi svoje umijeće prenosila mlađim naraštajima.

- Nekad se pletenje učilo u školi, na satovima domaćinstva, i kape i šalovi se nisu kupovali u dućanima kao danas, nego su mame i bake sve plele same. Šteta što se to zaboravilo, ističe mlada čuvarica tradicije. No, zbog nedostatka vremena, radionice će za sad ostati samo ideja, a svaki slobodni trenutak u užurbanoj svakodnevici Monika će i dalje posvećivati svojoj omiljenoj razonodi. Uz heklanje, kaže, uživa, opušta se i njezina je najbolja radna terapija.