Najteže traume pogibije suboraca
Uoči 18. studenog, Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, na inicijativu šenkovečkog ogranka Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Međimurske županije u tamošnjoj knjižnici, hrvatski branitelji okupljeni u Udruzi vukovarskih branitelja i logoraša Međimurje- Čakovec Damir Dominić, Zvonko Horvatić i Dragutin Topolnjak za učenike šestih i sedmih razreda Osnovne škole „Petar Zrinski“ predvođenima učiteljicom Anamarijom Korent i školskom knjižničarkom Lidijom Toth prisjetili su se svojih najtežih ratnih dana provedenih u Vukovaru i Borovu naselju.
"Od nas 45 iz Međimurja i Varaždina, 11 se nije vratilo, 10 branitelja je poginulo, dok se jedan još uvijek vodi kao nestali. U Vukovaru sa proveo 87 dana, u obruču. Najgori trenutak mi je bio dok je među prvima poginuo moj prijatelj i suborac Mladen Vinko. Bio je jedan od najmlađih branitelja u postrojbi. Treba znati da je u to vrijeme, 1991. godine na Vukovar palo oko 14.000 različitih projektila. To je doslovce bio pakao. Nakon pada većina nas je završila u logorima. Bio sam u Dalju, Stajićevu, Mitrovici. U to vrijeme smršavio sam 30 kilograma. Nas 6 dijelilo je jedan mesni narezak, šnitu kruha i malo čaja. U Mitrovici su na prostor od 85 kvadratnih metara strpali nas 85. Nisam se tuširao 52 dana. Ponovno slobodan čovjek postao sam nakon razmjene zarobljenika u svibnju 1992. godine", dio je potresne priče koju je učenicima ispričao Zvonko Horvatić.
Izvor: 3159