Nedelišćanin Ivan Srnec čuva lijepu tradiciju

I ovog Nikolinja osobito veselo bilo je kod Nedelišćanina Ivana Srneca. Već desetak godina zaredom, u prosincu, djed Ivan postaje sv. Nikola na radost svojih unuka i brojne dječice iz susjedstva. Sve je počelo s darivanjem prvih unuka, Marka i Ane, a danas sretni djed Ivan obilazi petero svojih unučadi, prerušen u dobrog sveca. Daruje ih slatkišima, ali i unikatnim drvenim ukrasima i igračkama koje cijele godine marljivo izrađuje. Kaže da se djeca najviše vesele upravo djedovim rukotvorinama.

Znalo se dogoditi da roditelj donese dar za svoje dijete i ljubazno zamoli: „Deda Ivo, bute ga vi donesli k nam? Ali, mali nam je hmanji v zadnje vreme, nek dojde i krampus“.

I dok je djed Ivan dosljedan u ulozi svetog Nikole, Krampus se mijenja skoro svake godine. „Uvjeti za Krampusa su da je nižeg rasta od mene i da ima vozačku dozvolu B kategorije. Druge uvjete nemam, ionako imamo manjak sezonskih radnika“, šali se naš sugovornik. „Od zaposlenih oko ovog običaja moram spomenuti i  kćer Ivanu koja je zašila odijela, pripremila rekvizite, a svake godine pokrpa oštećeno i uredi kompletnu svetačku i krampusnu opremu.“

Na pitanje što ga najviše veseli u ovoj ulozi, odgovara da su to crteži mališana koje posjeti, a ove godine unuk Roko pripremio mu je i posebnu recitaciju. “Ako je Krampus baš tako zao,“ poručio je u stihovima djeci koja se boje Nikolinog pratitelja, „sveti Nikola ne bi ga sa sobom zvao.“ Djed nastavlja pričati kako se zna šaliti da mu za posjet obavezno treba pripremiti omiljeno jelo „meso z tiblice“, ali uglavnom ga dočekaju kolači i rakijica.

SKUŽILA SAM GA...

Susjeda Mia Bacinger iz Nedelišća najčešće pripremi crtež za svetog Nikolu i kaže da je još u vrtiću skužila tko se skriva iza bijele brade i biskupske kape. Rado nam je pokazala fotografiju od prije nekoliko godina, a njenoj sestri Marti ovogodišnje je darivanje drugo po redu od rođenja.

Darivanjem i uveseljavanjem svojih najbližih, ovaj se sveti Nikola bavi više od desetljeća, a nada se da će obiteljsku tradiciju nastaviti sinovi, Nikola i Mario, napisali su nam iz Ivanove obitelji, poželjevši ga obradovati objavom ovog priloga.