Svakodnevica 16.01.2017. 07:36.

Radioamaterizam

"Nikola Tesla" je kruna predanosti i odanosti Mirka Vurušića hobiju davnina

Radioamaterizmom se bavi Čakovčanin Mirko Vurušić kojemu je na posljednjoj skupštini Hrvatskog radioamaterskog saveza dodijeljena Nagrada za životno djelo Nikola Tesla Hrvatskoga radioamaterskog saveza. Kruna je to predanosti duge 5 desetljeća ovog člana Radiokluba Međimurje. "Za mene, radioamaterizam je hobi koji neizmjerno volim i u kojem sam cijeli život", kaže Mirko Vurušić napomenuvši kako je to često naporan hobi, te nije poput ribičije i filatelije u kojima se čovjek opušta.

"Treba raditi, tražiti prave frekvencije i spajati se s drugim radioamaterima diljem svijeta. Nagrada Nikola Tesla za mene ima ogromnu vrijednost, ona je dokaz da su moji prijatelji radioamateri iz Hrvatske prepoznali moj dugogodišnji rad i muku i sve ono što uz radioamaterizam ide, a to su velika odricanja i puno neprospavanih noći", objasnio je.

Mirko Vurušić radioamaterizmom se bavi već 53 godine, od svoje sedamnaeste, a svojevremeno je i u svojoj sobi imao radio opremu s kojom je uspostavio brojne kontakte s raznim državama svijeta. "Kad sam se kao tinejdžer počeo baviti ovim hobijem radio prijemnik je bio veliki i bitan pojam, nešto poput današnjih velikih korporacija u informatici. Tada nije bilo mobitela i lake uspostave veza. Zanimalo me kako se možemo spojiti s ljudima na drugom kraju svijeta, a jedan od načina bio je putem radiovalova. Krenuo sam na tečaj, ubrzo položio početnički ispit i polako počeo raditi, odnosno, spajati se s drugim radio postajama. Kao mladić nisam puno veza ostvario jer sam rijetko kada i pokušavao, najčešće zimi kad nisam imao drugog posla. Što sam bio stariji to sam više vremena provodio kod radija i ostvario sve više veza u sve više različitih država. Kad bi ostvario broj spajanja koji sam si sam zadao kao cilj, postavio bih si novi i naganjao njega", kazao je o svojim počecima radioamater koji je do danas uspio uspostaviti kontakt radiovezom s 339 postaja.

BEZ SJEVERNE KOREJE

 "Povezao sam se gotovo sa svim postajama u svim zemljama. Pobjegla mi je jedino Sjeverna Koreja koju sam čuo, no, bio je rat, nisam imao dosta slobodnog vremena jer sam radio u Županiji i nisam mogao otići s posla i javiti im se točno u određenom trenutku kad je veza bila otvorena", kazao je M. Vurušić listajući album u kojem drži 339 QSL kartica sa svim mjestima, odnosno radio postajama s kojima se povezao.

"Kartice potvrđuju obostranu vezu koju uspostavim s drugom amaterskom radijskom postajom", objašnjava Vurušić pokazujući na album ispunjen karticama koji je bitan dio njegova rada, a jako se veselio svakoj novoj vezi i kartici te ih pažljivo čuva i s ponosom ih pokazuje. Radioamaterizam često traži i fizički posao poput postavljanja antena, a hobi je to koji uključuje i učenje. Mnogi radioamatere miješaju s CB operaterima, tzv. cebeašima. "Mi moramo prolaziti ispite na kojima pokazujemo znanje i razumijevanje koncepta radioamaterizma i tako napredujemo i to nas uvelike razlikuje od CB radija", pojasnio je Vurušić.

U Hrvatskoj se razlikuju dva razreda radioamatera - početnički i napredni, a M. Vurušić došao je do najviše razine uspostavivši gotovo sve veze, točnije - sve osim spomenute Sjeverne Koreje. Oznaka za radioamatere iz Hrvatske je 9a i kad M. Vurušić kaže „najner alfa“ osoba na drugoj strani odmah zna odakle je.

U VEZAMA JE VAŽNO NE KLEPETATI BEZ VEZE

"Kada s nekim stupim u kontakt raspravljati možemo o svemu, osim o politici i vjeri, a bitno je slušati i ne klepetati bez veze. Poželjno je znati strani jezik, pa znam strane izraze koliko mi treba za onaj najkraći dio veze, da se mogu sporazumjeti osnovne stvari s ljudima u svijetu. Kad se nekome javim, ponekad samo kažem tko sam i odakle, isto tako kaže i on, i to je to, kraj veze. Kako su drugi radioamateri u različitim vremenskim zonama, puno sam puta noću dolazio da se spojim s nekom zemljom i čekao i čekao da se otvori veza, a nekad bi se signal pojavio samo na nekoliko sekundi. Tada nije bilo mobitela preko kojeg se možemo čuti se nekim na drugom kraju svijeta pa sam bio presretan kad sam mogao razgovarali s prijateljima radioamaterima preko radijske veze", dodaje Vurušić.

TEČAJEVI

"Vodio sam nekad tečajeve, 70-ih i 80-ih godina dolazilo bi mi stotinjak djece koje sam podučavao radioamaterizmu. Mi članovi Radio kluba Međimurje često smo se sastajali u klubu, družili se i razgovarali o vezama koje smo uspjeli ostvariti, no, danas je toga sve manje. Klub ima 50-ak članova i mladi se sve slabije uključuju", kazao je razočarano.

Osim što se s velikim brojem ljudi iz raznih zemalja čuo radio vezom, neke je i uživo upoznao. "Postoji europski radioamaterski sajam u Njemačkoj kad se susreću amateri iz cijelog svijeta. Sajam sam nekoliko puta pohodio i super je bilo spojiti lice s glasom koji sam do tad slušao putem radija. Bilo je i skupova u Osijeku i Budimpešti na kojim bih upoznao kolege radioamatere, a s nekima sam sklopio prava prijateljstva", kazao je Vurušić koji kućnu opremu za spajanje više nema pa kad se želi pozabaviti svojim hobijem dolazi u Radioklub Međimurje u bivše barake GK-a.