Svakodnevica 18.01.2016. 09:06. Zadnja izmjena: 24.02.2016. 13:30.

Na "domovini" Franje Ladića

Oreškovićev djed obitelj je sklonio u rodni Prhovec, kažu da je bio partizan!

Mandatarov djed promijenio se nakon eksplozije u II. svjetskom ratu, negdje u Bosni. Probudio se, navodno među mrtvima i dopješačio do Zagreba, a možda čak i Prhovca te poslije obolio na živce - pamti rodbina mandatarove majke i njihovi susjedi.
- Dobro se sjećamo naše tada male sestrične Đurđice, majke mandatara Tihomira Oreškovića. Bio je kraj Drugog svjetskog rata, mogla je to biti 1944. ili 1945. godina. S ocem Franjom Ladićem, našim stricom, i majkom Maricom živjela je u Zagrebu, ali su pobjegli ovamo. Bili smo i mi još mali, ali u našoj familiji poznata je priča kako je stric Franjo bio u ratu i pored njega je nešto eksplodiralo. Ostao je bez svijesti, mislili su da je mrtav. Probudio se, možda i među mrtvima, nigdje žive duše. Skrivajući se dopješačio je do Zagreba, a neki kažu čak i do Prhovca, do stare kuće na našem gruntu iz koje potječe – počeli su priču za list Međimurje Katarina Kolarić i njezin mlađi brat Josip Ladić iz Prhovca.

Stara kuća u Prhovcu bila je "domovina" Ladićevih

Težak život između dva svjetska rata

Josip inače živi u Zagrebu, ali sve je češće „na domovini“, tj. djedovini, kod sestre Katarine. Njihov je otac Ivan bio brat Franje Ladića. Franjo je, kao drugi od četvero braće, rođen 1914. godine. Imali su i sestru. No život u bregima u razdoblju između dva svjetska rata nije bio nimalo lagan i ugodan. 
- Živjelo se od poljoprivrede, ali jadno. Malo smo zemlje imali, a puno ustiju za nahraniti, mnogo djece. I zato su naši stričevi išli za Zagreb, trbuhom za kruhom; i Josip i Franjo i Stjepan. Izgleda da je stric Franjo u Zagrebu i upoznao Maricu. Ona je bila puno mlađa, desetak godina – kažu Katarina i Josip. 
Naime, i Marija Ladić (rođena Maltarić), majka Đurđice Orešković i mandatarova baka, s obitelji je završila u Zagrebu i to već kao dijete. Njeni su inače iz Hodošana i Goričana, a ona je rođena 1924. godine. Franjo i Marija upoznali su se u Zagrebu, vjenčali te 1943. godine dobili kći Đurđicu. No ubrzo, pred kraj rata, pošlo je po zlu.

Vjenčanje Franje Ladića i Marije Maltarić

- Prije svega, Franjo je od nečega bježao pred kraj rata, nakon te eksplozije. Iako u to ne možemo biti sigurni, navodno se borio na partizanskoj strani. Uglavnom, pred nekim se iz Zagreba nakon toga sklonio u Prhovec sa suprugom i malom Đurđicom. No, ono gore je što su mu od eksplozije, nesvjestice, skrivanja i tko zna čega još, ostale posljedice pa je obolio na živce. Išli smo mu u posjetu u bolnicu u Ormož. Poslije se dosta svađao s Maricom, koja je inače bila lijepa i dobra žena, pa su se na kraju rastali, kad je Đurđica imala devet godina. Franjo se poslije oženio za jednu ženu iz Zagorja, a pokopan je u Zagrebu. Od rastave njenih roditelja nismo vidjeli Đurđicu, a prije toga, a nakon rata, su još znali dolaziti u posjetu. Čuli smo da je rekla da bi još jednom htjela doći u Međimurje – pričaju Katarina i Josip u nadi da će vidjeti sestričnu na djedovini u Prhovcu. 

Djed mandatara navodno je bio partizan

Stara kuća na djedovini više ne postoji, a ona u kojoj sad živi Katarina Kolarić sagrađena je 60-ih godina prošlog stoljeća. Katarina i Josip za list Međimurje pronašli su i ustupili fotografije stare kuće te  vjenčanja  Franje Ladića i Marije Maltarić! S  nama je u  posjeti bio i njihov prvi susjed  Darko Horvat,  zamjenik načelnika Općine Gornji Mihaljevec. Njegova majka  Magdalena  također pamti ta vremena te priču da je Franjo Ladić bio partizan.

Ovdje je stajala stara "hiža", pokazuje Josip Ladić susjedu Darku Horvatu

- Kad su pobjegli iz Zagreba Franjo je pričao  da je bio u partizanima i da je ranjen. Zato su  došli k Franjinoj mami u Prhovec. Ovdje je  tada bila mađarska okupacija. U gradu nije  bilo hrane i došli su se sakriti, a poslije rata  vratili su se u Zagreb. Bio je problematičan,  liječio se na živce poslije. Samo sam  najednom čula od Katice da su se Marica i  stric Franc rastali. A sjećam se i Đurđe u  kolicima, već je i hodala, imala je crnu kosu.  Poslije je zamjerala roditeljima što su se  rastali – ispričala nam je Magdalena  Horvat.