Osamnaestogodišnji Benjamin Mihoci najbolji sporedni glumac na KAM-u 2016. godine

Osamnaestogodišnji Benjamin Mihoci iz Preloga je glumac- amater, maturant Srednje škole Prelog i borac za očuvanje kajkavskog jezika. Glumom se ozbiljnije bavi od prvog razreda srednje škole. Njegove glumačke izvedbe ne ostaju nezapažene. Prate ih pohvale i nagrade pa je tako proglašen najboljim muškim sporednim glumcem na ovogodišnjem Festivalu kazališnih amatera Međimurja za ulogu u predstavi "Uvozni zet" u izvođenju Kulturne udruge „Seljačka sloga“ Prelog i Književnog kruga Prelog.

• Kako je nastala predstava i kako je bilo raditi s glumačkom ekipom?

- Sve je počelo na inicijativu moje profesorice matematike, Mirjane Hržić koja nas je okupila i motivirala da stvorimo predstavu prema radu Stjepana Škvorca "Uvozna sneha". Uzeli smo njegovu ideju i nakon kostura kojeg je izradila profesorica, sami smo radili na tekstu predstave. Sve ideje smo zajednički prodiskutirali i dogovorili se hoćemo li ih prihvatiti ili ne. Suradnja je na probama bila besprijekorna, dobro smo se slagali iako nismo imali mnogo vremena za uvježbavanje. 

• Kakav je lik zet i ima li sličnost s tobom u privatnom životu?

- Lik je Hercegovac, komičan je, a to je najviše došlo do izražaja zbog reakcija publike. Nisam očekivao da će biti tako urnebesno. Takva mi uloga, po mom sudu, pristaje jer sam u društvu glavni zabavljač. Volim nasmijavati ljude, prekrasno mi je vidjeti osmijeh na tuđem licu. 

• Odakle ljubav prema glumi? Može li se njome svatko baviti?

- Pa sad, ljubav prema glumi, ne bih ja to nazvao ljubavlju iz razloga jer da to jest, tad bih se glumom želio baviti i profesionalno. Međutim, interes za nju postoji jer su ljudi prosudili da upravo za to imam potencijala, tj. talenta, pa sam pomislio: Zakaj ne?, iako sam nemam suviše visoko mišljenje o svom nastupu. Smatram da se bilo tko može baviti glumom u amaterskom, diletantskom smislu, no za profesionalizam je itekako potrebna škola, tj. akademija, a nadasve psihofizička sprema i nepostojanje neispravljivih govornih mana jer se ipak sve svodi na govorenje dramskog teksta. 

• Možeš li izdvojiti do sada najdražu ulogu?

- Najdraža uloga bila mi je uloga mladog odvjetnika u komediji Kalmana Mesarića "I u našem gradu" zbog koje sam na pretprošlogodišnjem festivalu KAM bio nominiran za najbolju mušku ulogu.

• Imaš li glumački uzor?

- Glumački uzor nemam jer se glumom ne mislim baviti profesionalno, ali mogu izdvojiti meni jako dragog glumca, britanca Garya Oldmana. Obožavam ga u svim ulogama, posebno u Draculi ili u filmu Leon: The Professional.

• Čime se, uz glumu, baviš u slobodno vrijeme?

- Pišem poeziju i volio bih jednog dana objaviti knjigu, da iza mene ostane pisani trag. Nekada sam svirao u tamburaškoj sekciji KUD-a Seljačka sloga iz Preloga. Sada sviram bas gitaru. Nemam bend, ali volio bih da se okupi ekipa s kojom bih mogao svirati. Volim pogledati i dobar film ili seriju. Najdraži su mi klasici i epski filmovi poput Hobbita ili Gospodara prstenova. Volim i znanstvenu fantastiku. Od serija trenutno pratim House of cards. 

• Neki te pamte po monologu iz Črne mati zemle, a nedavno si osvojio i nagradu čakovečkog ogranka Matice hrvatske za pjesmu na kajkavštini Plavi lasi.

- Kajkavsko narječje za mene nije narječje, već materinji jezik kojim se služim u svakodnevnom razgovoru i na kojemu razmišljam. Muči me jedino što je moj vokabular hrvatskog standardnog jezika ili čak engleskog jezika bogatiji od onog kajkavskog, no to namjeravam kroz svoj život ispraviti, učeći i usvajajući riječi svojih predaka. Smatram kako se ne radi dovoljno na njegovom očuvanju jer kad bi tako bilo, tad ovaj razgovor ne bismo vodili na hrvatskom standardnom jeziku. Prostora za promjenu vidim, naravno, no volio bih steći nužna znanja iz povijesti te lingvistike prije nego što se sam aktivno uključim u tu "borbu". Sada mogu jedino predložiti Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa uvođenje kajkavskog jezika kao izbornog predmeta u škole s kajkavskog govorničkog područja, češće raspisivanje književnih natječaja na kajkavskom jeziku po uzoru na onaj Matice hrvatske iz Čakovca, češću organizaciju književnih večeri na kajkavskom jeziku i s kajkavskom tematikom te češće korištenje kajkavskog u medijima kako bi se ljudi navikli slušati i čitati svoj materinji jezik na javnim, službenim mjestima. A nastup na državnom Lidranu najviše me veselio jer sam tako promovirao međimurskog pisca Kristiana Novaka i jer se kajkavska riječ čula i nacionalnoj razini.

Što ćeš studirati?
- Najprije je moj plan bio upisati Akademiju dramskih umjetnosti u Osijeku, no od toga sam odustao. Shvatio sam da to nije moja elementarna strast ili kako već to objasniti. Više se vidim u javnom nastupu, vidim se u predavanju i prenošenju znanja te stoga namjeravam upisati Filozofski fakultet u Zagrebu. Zanimaju me povijest, filozofija, hrvatski, možda i ruski jezik. Mama je učiteljica razredne nastave pa ću i ja njezinim stopama. No, uz studij ću se i dalje nastaviti baviti glumom te ću raditi na proučavanju i boljitku kulture.