Mateja Gošćiej, sportska novinarka ČKTV-a

Dvadesetjednogodišnja Čakovčanka Mateja Gošćiej lice je s malih ekrana koje iz dana u dan dobiva sve više poklonika među gledateljima Čakovečke televizije. Izdvaja je prirođena elokventnost te činjenica da je objektiv kamere inspirira.

"Nakon što sam maturirala 2007. godine, nastavila sam školovanje za odgojiteljicu na čakovečkom Učiteljskom fakultetu. Nedugo zatim moja majka Dragica u novinama je vidjela da Čakovečka televizija pozivaju na audiciju za voditeljicu zabavnog programa i predložila mi da se prijavim. Na samom početku najviše me motivirala činjenica da sam počela zarađivati s 18 godina života i da tako mogu više pomoći majci. Fakultet sam nastavila u statusu izvanrednog studenta i sama ga plaćala. To me ispunjava ponosom i zadovoljstvom. Danas, nakon četiri godine provedene na Čakovečkoj televiziji, ovaj me posao toliko obuzeo da u ovom trenutku u njemu želim i ostati. Tek kad se upale kamere, osjećam se potpuno opušteno, potpuno svoja te nesvjesno mijenjam i boju glasa. Nikada nemam tremu. Naprotiv, što više vlastite kreativnosti mogu unijeti u posao, to mi je izazov veći. Razlog što s radošću dolazim na posao je i činjenica da smo jako dobra ekipa koja radi u odličnoj atmosferi.

Najdraže mi je voditi manifestacije pred koje mi organizator da u ruke “prazan scenarij”. Recimo, samo imena sponzora, a sve ostalo na pozornici moram odraditi sama. To mi najviše odgovara. Uskoro ću završiti i studij te vjerujem da ću s diplomom imati još bolju perspektivu.", govori Mateja Gošćiej.

ŠTO S DJETETOM OD 183 CENTIMETRA?

Nakon vođenja mozaičnih emisija, Mateja Gošćiej profilirala se u sportsku novinarku Čakovečke televizije te vodi sportsku emisiju koja je zasigurno jedna od najgledanijih. I to ne samo zato što Međimurci vole sport. "Od ranog djetinjstva bavim se sportom i nakon mog dolaska na ČKTV, sve je nekako prirodno išlo u tom smjeru. Prvo sam kao odbojkašica počela pratiti taj sport, a zatim i sve ostale. U tim sam se vodama dobro snašla jer me sport i inače zanima te ga pratim i na lokalnoj i na državnoj razini.", kaže Mateja koja se kao dijete okušala u atletici, potom su je zbog visine od 183 centimentra “gurali” u košarku. No, svoje je srce poklonila odbojci koju i danas aktivno igra u klubu Kaštel Pribislavec u kojem dijeli entuzijazam sa skupinom mladih žena koje i igraju i vode klub i namiču novac za djelovanje, ali i pobjeđuju.

Na pitanje čiji joj se sportski prilozi najviše sviđaju na hrvatskim televizijama, Mateja izdvaja Mirnu Zidarić s HTV-a: "HTV ima najprofesionalnije sportsko uredništvo, a prilozi Mirne Zidarić po mom se sudu najbolji jer su kratki, rječiti i jasni. Imala sam je prilike upoznati, i to kao navijačicu naših sportaša. Tek tada sam vidjela kako se u trenutku iz navijačice pretvara u profesionalca kad treba stati pred kameru."

MISICA S MODRICAMA

Naše se mlade sugovornice Međimurci sjećaju i s lentom miss. Godine 2006. ponijela je titulu Miss sjeverozapadne Hrvatske: "I za to je, kao i za ovaj posao na televiziji, najviše zaslužna mama koja me prijavila. Majka i sestra Nina su mi velika podrška i s njima je svaki moj uspjeh lakši i ljepši, a neuspjeh manje boli. S tog natjecanja nosim samo lijepe uspomene. Došla sam bez ikakvih očekivanja, i to, onako sportski, u trenirci i patikama. Štikle sam posudila od prijateljica i još sam se sama sebi smijala kako ću ja to među ljepoticama izgledati s ovim svojim mišićavim nogama i odbojkaškim modricama po cijelom tijelu. No, ti su mi mišići pomogli da ne padnem sa štikli koje sam tad prvi put obula.",priča Mateja koja se i u djetinjstvu natjecala na izboru za najklincezu u Čakovcu.

Ušavši kao vrlo mlada djevojka u sportsko novinarstvo, Mateja se suočila i s muškim šovinizmom i njegovim nešto blažim oblicima utjelovljenim u “mjerkanju” njezina 183 centimetra od glave do pete i opaskama vezanim uz spregu “ljepota – pamet”:

"Ljuti me kad me muškarci doživljavaju isključivo preko fizičkog izgleda, ali s time se povremeno susrećem i uspješno nosim. Nije mi bilo jednostavno raditi prve sportske priloge za televiziju s muškim ekipama i sjećam se da sam tome doskočila tako što sam na teren izlazila u trenirkci i tenisicama. Danas poznajem gotovo kompletan međimurski sportski svijet i prepreka više nema. No, da bih došla do te razine poštovanja u okolini, morala sam se dobro potruditi i sama dokazati da nisam samo “lepa pucka s praznom glavom”.", rekla nam je Mateja Gošćiej čiji je najveći dar vedrina koju direktno iz svog srca prenosi u domove gledatelja.