Rajka Trokter: Nakon dviju tragedija počela sam pisati i više nisam stala

- Srce sam si dela v žep, jer već ž jim nebrem gospodariti. Malo me razveseli, ali mi je unda potli toga jako dugo žofko - početak je pjesme koja tek nastaje pod nalivperom Rajke Trokter, umirovljenice i pjesnikinje iz Gornjeg Mihaljevca. Pjesma "Srce v žepu" još nije dovršena, no pjesnikinja je rado podijelila njen početak s nama. Posjetili smo je u njenom domu u trenucima kad je kod nje je "na čuvanju" bio trogodišnji unuk Dorijan Trokter iz Savske Vesi.

Za Rajku Trokter, ako ste mlađe životne dobi, možda niste čuli. No, većina je međimurskih umirovljenika vrlo dobro upoznata s njenim pjesmama i skečevima. Naime, nema te veće umirovljeničke zabave, priredbe ili sportskih susreta na kojima ne pročitaju ili izvedu neko njeno djelo. No, ova umirovljena tekstilna tehničarka (radila je u Hrastu) nikad nije na pozornici; samozatajna je, te nam je odmah kazala da ju pero služi, ali ima tremu od nastupa. Prvo smo je pitali o počecima njene ljubavi prema pjesništvu.

KAD MISLI BOLE...

- Jako rano, kao pucka, zaljubila sam se u Jesenjina. I još me drži, on je broj jedan. U mladosti sam pisala pjesme, ali si ih nisam ostavila. Poslije mi je bilo jako žal - kaže. Zaposlila se, udala, dobila dva sina i pjesništvo je palo u drugi plan. Pisala je tek po potrebi, kad bi netko zatrebao govor za priredbu i slično. Život je nije mazio, obilježile su ga dvije obiteljske tragedije. Evo što piše u pogovoru svoje prve zbirke pjesama: - Počela sam pisati za njih, koje sam izgubila, pa za sebe samu i za sve one koji će to željeti pročitati. Misao ima rok trajanja, a pisana riječ može živjeti zauvijek, ako je netko ima potrebu pročitati - napisala je 2011. godine, a za list Međimurje otvorila srce početkom 2017. godine i kazala što ju tišti.

- Udala sam se s 21 godinom, a jako rano ostala udovica, s 44 godine. Muž Ivan mi je poginul na poslu u Austriji. Pao je na snijegu, udario u sljepoočnicu i preminuo. Nakon njega sve mi je bila moja jedina sestra Sanja. No, i ona je umrla dvije godine poslije, s 48 godina, od raka. Tu sam počela pisati i dalje nisam postala. Nisam pisala o njima, ali valjda mi je bilo lakše pisati, nego razmišljati o svemu. Najveće su mi veselje u životu moji unuci Dorijan, Vigo i Karlo - kaže.

Iz njenog pera rađalo se sve više i više pjesama: "Sikaških ljubavnih, jer se na svetu postoji pa onda treba i se reći, pa obiteljskih, dječjih za unuke..." Pisala je prvenstveno za svoje zadovoljstvo.

STARE MIHALOVSKE RIJEČI

- Išlo je, pjesma po pjesmu. A zbirka nastane dok te nešči nagovori: "Imaš kaj? Daj!" - opisuje nastanak svoje prve zbirke "Na srcu frbant" iz 2011. godine. Nakon prve zbirke "dobila je hrabrost" i druga je zbirka došla sama po sebi. 2016. godine tiskane su tako "Reči v škrneclinu". Pri tiskanju pomogli su joj Općina Gornji Mihaljevec, mještani, tvrtke i kolege iz Kulturno umjetničke udruge Lipa. - Jako volim, tj. skupljam stare mihalovske riječi. I 80-letnu mamu Ljubicu sam angažirala da "prijavi" svaku zanimljivu riječ, da se kaj fpoti nek me nazove. Pola mojih pjesama je na mihalovskoj kajkavštini, a druga polovica je na štokavštini. Leži je pisati štokavski, ali mihalovski mi je draži - objasnila nam je pjesnikinja koja i u govoru "šalta" s čiste mihalovštine na čistu štokavštinu i obrnuto.

- Već dva tri sela dale mihalovskomu se čude. Dobrava, Preseka, oni već imaju pol slovenski. Ali Mihalovčani imaju svoj jezik - kaže. U njenim je pjesmama vrlo malo rime. Dojam je da je čak izbjegava. Ne robuje formi, a u svoju bilježnicu piše "kak joj dojde i kolko je tinte v nalivperu". Poslije sama prebacuje pjesme u kompjutor i kreće s temeljitim ispravljanjem i doradom. - Ak pišem onda pišem tri-četri dni bez prekida pa onda mjesec-dva opet ništa. Najviše pišem noću, negda dočekam i jutro, paše mi tišina - kaže. Upitali smo i Dorijana što misli o bakinom pjesništvu.

- Volim kad mi baka čita pjesme i ja budem ih isto pisal - kazao nam je promatrajući kako iz bakinog nalivpera nastaju obrisi treće zbirke pjesama.

Nikad na pozornicu

Osim pjesama Rajka Trokter piše igrokaze s kojima se KUU Lipa, čija je članica, prijavljuje na KAM. Piše i razne skečeve za priredbe, dane općine, umirovljeničke zabave... - Ali ja nejdem na pozornicu, ja sam pozadinski igrač - kaže s osmijehom na licu.