Samir Golub: Ima posla i zarade, šteta što više mladih ne bira moju struku

Rođeni Šandorovčanin, danas Čakovčanin – Samir Golub (35) već 10 godina radi na naftnim bušotinama, ponajviše u državama Bliskog istoka. Uspješnog diplomiranog inženjera naftnog rudarstva strane naftne kompanije zamijetile su već za vrijeme studija u Zagreb. Prvu praksu obavljao je u dalekom Sibiru, a odmah nakon što je diplomirao, 2005. godine zaposlila ga je jedna francusko američka tvrtka.

U prvim je godinama posla ležišta nafte ispitivao u Francuskoj, Njemačkoj, Alžiru i Gabonu, a države u kojima je zatim tražio „crno zlato“ samo su se nizale. Danas je šef Odjela razrade u američkoj kompaniji HKN Energy Limited. Trenutno radi u Kurdistanu, a za kraćeg boravka u rodnom kraju u razgovoru za naš tjednik Samir uz ostalo govori i o iskustvima iz Sirije – države koja je već duže vrijeme pod „povećalom“ praktički cijelog svijeta. 

Otišao iz Sirije prije prvih napada

-U Siriji sam radio 2012. godine, a iz nje otišao tek 2 tjedna prije jednog od prvih napada na Homs koji je danas nažalost već „sinonim“ za ratna razaranja, a neki ga uspoređuju i s Vukovarom i Sarajevom. Sve se tada događalo veoma brzo i kasnije sam stekao dojam da ni nikome od Sirijaca nije jasno što se zapravo zbiva i kako je došlo do rata. Doduše i prije početka nemira, odnosno eskalacije sukoba tamo je bilo mnogo naoružanih ljudi zbog stalnog ratnog stanja s Izraelom. No, po dojmu koji sam stekao država je ipak funkcionirala normalno. Ljudi su bili otvoreni, srdačni, jedino nitko nije previše spominjao vlast, odnosno predsjednika Bašara al Asada. On je bio svojevrsna tabu tema, priča Golub.

Prva iskustva s islamskim svijetom stekao je u Alžiru. – Da, imao sam određene predrasude i strah. Zamislite dok se tamo pojavi mladi čovjek iz Hrvatske i to s križem oko vrata. No, nekakvih posebnih negativnih iskustava nemam. Ljudi ko ljudi. Ima ih od velikih vjernika do onih potpuno prozapadnjački orijentiranih. Pozitivan primjer je i Oman. Ljudi su tamo super.

Jedino nam je dosta nelagodno bilo u Ekvatorijalnoj Gvineji gdje se točno „na koži“ mogla osjetiti mržnja, odnosno stav da smo oni koji im „kradu“ prirodna bogatstva. Ne volim ni Dubai zbog svog tog betona i stakla..

Na 56 stupnjeva u Alžiru 

Rad na naftnim bušotinama podrazumijeva i podnošenje različitih vremenskih uvjeta. Od jedne do druge krajnosti. 
Golub je tako u Alžiru „doživio“ najvišu temperaturu – 56 Celzijevih stupnjeva. –Kad na takvoj vrućini udahnete zrak, kao da udišete vatru. S druge strane u Sahari, dok je zima ili noć – smrzavanje. Slično kao i u Iraku pod kojim mnogi često podrazumijevaju vruću pustinju, no kad tamo zapadne snijeg….  I dok je godinama radio na terenu, odnosno na otvorenom otkrivajući ležišta nafte, Golub je danas u Kurdistanu većinom u terenskom uredu. Vodi grupu od nekoliko inženjera, a u istoj tvrtki rade još 2 Hrvata. Simulacije ležišta, proračuni – kako najlakše i najekonomičnije iz zemlje izvući naftu i plin, dio je opisa njegovih poslova.

Obitelj i ja smo se privikli

–Radi se 12 sati dnevno, a no malo slobodnog vremena što ostane na večer provodimo u „klupskoj kući“ koju nam je uredila tvrtka. Tamo se družimo, rezimiramo dan, igramo kompjutorske igre, popijemo pivo, što već kome paše. Ima Amerikanaca, Škota, Mađara, Slovaka..Mjesečni ritam je otprilike da sam 2 tjedna u Kurdistanu pa 2 tjedna kod kuće u Čakovcu. I moja obitelj i ja priviknuli smo se na to i iskreno, danas se ne mogu zamisliti da radim ovdje u nekoj kancelariji od 8 do 15.

Volim svoj posao i sretan sam što sam se odmah nakon fakulteta zaposlio u struci. Nisam dugo razmišljao o ponudi strane tvrtke i odlasku u „bijeli svijet“. Tim više jer mi je početna plaća s 25 godina bila višestruko veća od prosječne plaće u Hrvatskoj, a danas, zahvaljujući stažu i napredovanju još je prilično veća. Jedino mi je žao što više mladih u Hrvatskoj ne studira na Rudarsko geološko naftnom fakultetu, većina ih preferira društvene fakultete, a onda kukaju kad ne mogu naći posao. U mojoj branši posla ima i može se dobro zaraditi, poručuje Golub. Međimurski naftni stručnjak je i sretan suprug Marije Ivanek Golub te ponosan otac petogodišnjeg Martina i devetomjesečnog Jure.