Saša Novak iz Strahoninca: Luksuznim brodom doplovio do vlastitog sna

Saša Novak prije tri godine ukrcao se na brod, a danas s palube poručuje: Zgrabite priliku jer nikada neće znati koliko vam se moglo posrećiti

U današnje globalno vrijeme cijeli nam je svijet gotovo nadohvat ruke i jedino što je potrebno učiniti kako bi ispunili svoje snove jest skupiti hrabrosti, trgnuti se iz male, ali udobne sredine, i zakoračiti u svijet mogućnosti. Saša Novak iz Strahoninca jedan je od pojedinaca koji nisu pristali biti zadovoljni onim što imaju, već su primili stvari u svoje ruke i napravili drastičnu promjenu u životu kako bi postigli ono što žele. 27-godišnji Saša napustio je siguran posao u poznatom čakovečkom kafiću i za naše standarde solidnu plaću te se odlučio okušati u poslu koji voli izvan svog kraja i domovine.

"Počeo sam totalno od nule. Znao sam samo bambus natočiti", s osmijehom se prisjeća Saša. Ubrzo je usvojio sve vještine konobarenja te otkrio da mu je taj posao naprosto u krvi. Nikad nije želio biti običan i živjeti unutar zacrtanih okvira, već je stalno u potrazi za nečim drugačijim, pa je tako i u svom poslu stalno iskušavao neke nove trikove. Vrijeme između kuhanja kavi i posluživanja gostiju često je kratio raznim eksperimentima, pa su gosti lokala nerijetko imali prilike vidjeti njegove ekshibicije poput žongliranja s bocama i miješanja koktela. Kako bi se dodatno usavršio počeo je malo istraživati te u Zagrebu upisao školu za barmena, odnosno šankera gdje je nakon dva mjeseca stekao formalni certifikat te osvojio drugo mjesto u natjecanju u bacanju boca.

"Sve sam naučio. Gledao sam kratke isječke na internetu i sam isprobavao različite tehnike u bacanju boca i žongliranju", kaže Saša. Pošto mu trenutni posao više nije predstavljao zadovoljstvo jer u njemu nisu u potpunosti mogle doći do izražaja njegove sposobnosti i afiniteti, a "vanjski" svijet mu je oduvijek bio privlačan, odlučio je okrenuti novu stranicu u svom životu. Krenuo je pretraživati internet i naišao na agencije koje zapošljavaju na brodu. U tom trenutku pala je odluka da se mora maknuti odavde i iskoristiti priliku koja mu se pruža.

Tko ne riskira, ne profitira

"Riskirao sam do kraja. Ili bude ili ne bude. Potrošio sam praktički svu svoju ušteđevinu, jednostavno spakirao kofere, kupio avionsku kartu i otišao na brod", prepričava naš sugovornik. Prije tri godine krenuo je u nepoznato. "Nije jednostavno kada s 24 godine moraš ići u drugu zemlju. Prvi put letiš avionom i ne znaš gdje ćeš doći. Nije to lako. Teško je. Pogotovo kada se pozdravljaš s obitelji i prijateljima. No, kada si jednom u avionu znaš da nema povratka", opisuje.

U labirintu

Brod američke kompanije na koji je došao raditi dug 330 metara sa 16 katova na kojih stane do 4500 ljudi u početku je djelovao kao labirint koji nikada neće dokučiti. Kada se u obzir uzme da uz sebe nije imao nikoga poznatoga na koga bi se mogao osloniti, situacija je još teža. "Prvih mjesec dana po dolasku na brod bio je kaos. No, ako izguraš prvih mjesec dana i posložiš sve kockice u glavi onda će dalje biti dobro", dodaje.

U tih kritičnih mjesec dana nekoliko puta je pomišljao o odustajanju i postavljao si pitanje što mu je to sve trebalo, no s vremenom je pohvata sve konce i uhodao se. Danas iza sebe ima četiri sezone rada na brodu koji plovi po Mediteranu i četiri sezone plovljenja po Karibima. Osim što je proputovao cijeli svijet, vidio države i mjesta o kojima većina ljudi može samo maštati i vidjeti u medijima poput Izraela, Miamija, New Yorka, Mexica, Jamaice ili Haitija, stekao je prijatelje i poznanike diljem kugle zemaljske. Povrh svega radi posao koji ga uistinu zanima i ispunjava te u kojem je zahvaljujući vlastitom talentu izuzetno napredovao. Položio je tečaj za rad u World class baru s najboljim rezultatom u floti, a kroz koju godinu smiješi mu se mogućnost napretka na poziciju menadžera.

"Došao sam kao vanjski konobar, ali na kraju svog prvog ugovora bar menadžerica je vidjela da znam trikove sa flašama i dala mi je priliku da radim u jednom od najzahtjevnijih barova na brodu – u Martini baru", ističe 27-godišnjak. Bar kakvih u svijetu ima samo pet i koji je prepoznatljiv brend kompanije za koju radi, specifičan je po zaleđenom šanku i korištenju samo vrhunskih likera i pića, a u ponudi ima koktele najboljih barmena na svijetu. U tom baru radi na poziciji flair bartendera što podrazumijeva miksanje koktela, bacanje boca i atraktivan šou za goste. Uz taj bar radio je u još jednom baru koji je potpuna suprotnost i u kojem ekshibicije iza šanka nisu u prvom planu već precizno i pedantno miksanje koktela od svježih sastojaka pri čemu svaki koktel mora biti identičan, bez odstupanja u okusu. Uz posao pohađa i treninge i edukacije kako bi se neprestano usavršavao i postigao što bolje rezultate i poziciju.

Radi se po 12 sati

Iako mnogi misle da je posao na brodu lagodan, Saša pojašnjava da situacija nije tako bajna kao što se čini. "Posao konobara na brodu nije kao posao konobara kod nas. Ja sam tamo barmen i radim isključivo iza šanka, a imam svakojaka zaduženja. Odgovoran sam za vanjske konobare, vodim računa o tome što mi se događa u baru, 
naručujem robu i radim inventuru, odgovoran sam ako nešto nije u redu, organiziram evente, rješavam nesuglasice s gostima...", opisuje Saša obrazlažući da sve mora zadovoljavati visoke standarde kvalitete i usluge. Osim toga ni radno vrijeme nije uobičajenih osam sati već 10 do 12 sati dnevno.

"Nema idealnog posla na svijetu. Ako voliš svoj posao onda gledaš samo dobre strane, a one manje dobre padaju u drugi plan", kaže 27-godišnji Strahoničanin. Sve ima svoje prednosti i nedostatke, no kada se na sve zbroji i oduzme odlučno tvrdi da nikada neće požaliti što se odvažio i otišao. 

Treba probati

"Moja je filozofija da nikad nećeš znati ako ne probaš. Stekao sam jedno vrijedno iskustvo i svim bih preporučio da učine isto", poručuje Saša koji na brodu radi sa 72 različite nacionalnosti i s mladom ekipom od 21 do maksimalno 40 godina. Ljudi s kojima radi izuzetno su profesionalni i pristupačni, a gosti su ovisno o godišnjem dobu većinom Amerikanci, Kanađani, Latinoamerikanci, Britanci i Australci, i to uglavnom stariji od 50 godina.

Možda ne zvuči previše uzbudljivo, no bilo je i zanimljivih krstarenja poput onog gay partija i swinger partija kada se na brodu okupilo 2800 gayeja ili 2800 swingera. "Ta putovanja su bila jako zanimljiva i nikada nismo više zaradili jer su ljudi jako opušteni i pristupačni. Mogu reći da je palo i nekoliko interesantnih ponuda", kroz smijeh je kazao Saša. Dakako bilo je i neugodnih iskustava pa je tako doživio i da ga gosti gađaju ledom, vuku za kravatu ili napadaju bez razloga, no sve se ubrzo riješi jer osoblje na brodu uživa veliku sigurnost. 

Plaća! (s uskličnikom)

Ono što većinu ljudi najviše zanima kada se spomene rad na brodu jest plaća. Na to pitanje Saša odgovara kao iz topa. "Plaća je više nego super. To doma nikada ne bih mogao zaraditi. Jedna plaća na brodu je otprilike kao tri i pola plaće doma u poslu koji sam dotad radio." Pored plaće ima osiguran smještaj i hranu kao i zdravstveno osiguranje te kaže da na to nema nikakve pritužbe. 

Budućnost

Trenutno je na tromjesečnoj "pauzi" između dva ugovora, a krajem lipnja sprema se na novu turu po Mediteranu i nakon toga po Aziji. Već nakon nekoliko dana boravka kod kuće jedva čeka da se ponovo vrati u dinamičan i uzbudljiv svijet na brodu. Na izbivanje od doma već je odavno navikao i sada mu je čudno uklopiti se u međimursku svakodnevicu. "Jednom kada završim s brodom htio bih otvoriti svoj kafić. Ne bih otvarao nešto veliko nego manje, ali da bude nešto drugačije i da bude na određenoj razini", kaže i dodaje kako mu lokacija nije toliko bitna jer ne zna gdje će završiti, mada bi mu bilo drago da to bude u Čakovcu. "Tko zna gdje ću završiti. Vidjet ćemo kamo me život odnese. Ja sam na sve spreman", kaže Saša.