Šenkovčanin Ivo Domunkoš: Živina mi je f krvi 

Odvajao je novac koji je dobivao za školsku užinu da bi već kao dječačić, u prvom razredu osnovne škole kupio prvi par golubova. - Jedan susjed se s tim bavil i odmah mi se to svidjelo. Roditelji su se čudili i govorili – pa kaj buš s tem, ali ja nisam odustajal. Odonda nema te vrste goluba koju nisam imal, da bi me zadnjih godina obuzele i kokoši, sa smiješkom nam o svojoj strasti govori Šenkovčanin Ivo Domunkoš čije dvorište u Ulici Josipa Bedekovića krije pravo pernato carstvo.

Popis vrsta, odnosno pasmina je poduži – od primjerice letača – nubijskih grlica, papiga nimfi i najraznovrsnijih golubova do američke brahm kokoši – najveće pasmine kokoši na svijetu i japanske svilene kokoši koja nema perje nego – dlaku. - Puno ljudi niti ne zna kakve sve vrste kokoši postoje, kakvo to može biti bogatstvo boja, oblika. Neki inače krivo misle. Nema tu nekakve zarade. Svako zrno koje pojedu moram kupiti, nekaj od uzgoja prodam pa si tu pokrijem dio troškova. Ali znalo se događati i da sam prodal pojedinim ljudima pa dok sam ih posjetil i videl u kakvim uvjetima ta perad živi, došlo mi je da im uzmem i vrnem im novac, svjedoči svoju ljubav prema životinjama.

Inače stolar po struci, zaposlen u jednoj šenkovečkoj tvrtki, Domunkoš je već četiri desetljeća, od samog njenog osnutka, i član Udruge uzgajivača malih životinja iz Nedelišća te je i dobitnik brojnih priznanja i pehara. Jedva, napominje, čeka mirovinu, do koje mu treba otprilike godinu dana, a onda će se svom hobiju posvetiti još intenzivnije.