'Slikanjem obuzdavam svoju buntovnu narav'

U galerijskom prostoru čakovečke Scheierove zgrade svoju je prvu samostalnu izložbu nedavno održala samouka slikarica Kristina Tot Kaša (31) iz Palovca. Njezine slike anđela i portreti ženskih lica izazvali su veliko zanimanje javnosti, baš kao i njezino veliko srce – Kristina je izložbu organizirala u humanitarne svrhe i sav je prihod od prodaje slika namijenila kupnji televizora za Odjel pedijatrije Županijske bolnice Čakovec.

Iako je prije petnaestak godina slikanje bilo posljednja zanimacija kojom se željela baviti, mlada je umjetnica u slikanju danas pronašla smisao.

- Sjećam se da sam jednom u nekoj trgovini stala ispred postavljenog štafelaja i slikarskog platna i pomislila kako to nikad ne bih mogla raditi. Kako se točno dogodio preokret ni sama ne znam, ali otkako sam se prije tri godine uhvatila kista, ne mogu bez slikanja zamisliti svoj život. Da mi netko oduzme kistove, ne bi dobro prošao, smije se Kristina.

U drugom svijetu

Njezinim opusom dominiraju anđeli i portreti za koje kaže da vjerojatno predstavljaju dvije strane njezine osobnosti - onu dobru i onu lošu.

- Anđeli su ono dobro u nama, brižnost, miroljubivost, dom, toplina... sve ono što bismo mi željeli biti. A u portretima se ogledava neka stvarna emocija, moja ljudskost, pojašnjava.

Bila je neukrotivo, buntovno dijete, dodaje, i u slikanju je pronašla način kako obuzdati svoju pomalo divlju narav.

- Teško je to opisati, ali kad slikam, ja kao da zalazim u neki drugi svijet. Zvuči pomalo nadnaravno, ali mene tad jednostavno nema. Kad imam viška energije, kad u meni nešto puca, onda napravim neki divlji portret i dovršim ga u samo sat i pol. Kad slikam anđele to potraje i do tri dana, a dogodi se da već naslikanu sliku jednostavno prebojam i napravim novu. Naravno, ima dana i kad inspiracija bude nula, a onda platna samo da ne lete kroz prozore, smije se Kristina.

Slikarica bez slika

U stvaranju joj je najvažnija emocija, ističe, a oživljava je jarkim, šarenim, izražajnim bojama. Osim samostalne izložbe u Čakovcu jedan je njezin portret uvršten u stalni postav Galerije suvremene umjetnosti u Kučevu u Srbiji.

Iduće izložbe će, kaže, još malo pričekati jer svaka slika posljednjim potezom već pronalazi put do svog novog vlasnika, pa je Kristina zapravo – slikarica bez slika. No, iako konkretnih planova za budućnost nema jer je shvatila da život nema smisla planirati, tek je na početku svojega puta i ima, poručuje, još mnogo toga za pokazati.