Svakodnevica 04.04.2017. 14:57. Zadnja izmjena: 04.04.2017. 15:00.

Srećko i Hrvoje Krištofić

Srejo i Žikac - Jabuka ne pada daleko od stabla

Svakako ih se bez imalo zadrške može nazvati miljenicima međimurske koncertne publike. Dečki iz čakovečkih Martana – Srećko Krištofić poznatiji kao Srejo i njegov sin Hrvoje zvani Žikac nisu samo vrsni glazbenici već i odlični zabavljači. S njihovih se koncerata redovito odlazi sa smiješkom na licu. Srejo je nedavno proslavio pedeseti rođendan – Abrahamovo –onako kako glazbenici to često čine, koncertom na kojem je okupio sve bendove u kojima je angažiran. Za List Međimurje vratio se sve do početaka svog bavljenja glazbom.

-Prve doticaje s gitarom imao sam kao klinac. Brat Zlatko je svirao, a onda sam sve to nekako ja preuzeo. Prvi bend u kojem sam bio zvao se Rupa, a onda Hubert. Nenad Peršak na bubnjevima, Nenad Pikl na saksofonu i ja na gitari, svirali smo uglavnom autorske pjesme. Već nakon drugog razreda srednje škole počeo sam svirati i po gažama, od maturalnih i vatrogasnih zabava do svadbi. Vjerujem da se neki još sjećaju tog benda koji se zvao Falstaff. 

Eto, gažama se bavim već 30 godina, a glazbom općenito još duže, kaže. Tijekom mlađih dana radio je i kao fotograf, imao je privatnu trgovinu, no danas mu je zanimacija i izvor prihoda samo  glazba pa je sa sinom osnovao tvrtku koja je uz ostalo i glazbena škola. –Koliko uložiš, toliko dobivaš, odgovara na naše pitanje može li se, osobito u manjoj sredini poput naše, živjeti isključivo od glazbe. Još kao klinca, Srejo je glazbom zarazio i sina Hrvoja, Hrvača kako ga on zove, pa je danas 26-godišnjak, završio studij glazbene pedagogije na akademiji u Mariboru. Radi kao nastavnik u Osnovnoj školi Tomaša Goričanca Mala Subotica, a njegov glavni glazbeni projekt  je već poznati i afirmirani bend Genova sastavljen od glazbenika mlađe generacije.

OD UČITELJA DO UČENIKA

Srećkov matični bend pak je Noćna smjena s kojom uglavnom svira zabavnu glazbu, a za, kako naglašava, čisti gušt  s Danijelom Filom i Nenadom Križnikom u bendu FKK – nudisti,  izvodi rock standarde. Nešto slično i sa skupinom zanimljivog imena – Muzičari koji piju. Najljepše mu je ipak, kaže, svirati sa sinom. –Sva lova ostaje u familiji (smijeh). Šalim se. Sa svima s kojima sviram mi je jako dobro. Nismo samo kolege nego i dugogodišnji prijatelji. Slažemo se i općenito si pomažemo u životu. Jedino se danas promijenilo to da sam nekad ja učio Hrvoja, a danas je, budući da je nemam formalnog glazbenog obrazovanja, on meni učitelj. Uči me teoriju, note, a dok uvježbavamo novu pjesmu za Like father, like son, to ide brzo. Ja skinem stvar, on pjevanje i to ide, uigrani smo. Najsretniji sam, bez obzira na to s kim sviram, dok vidim da publika uživa i da se zabavlja, posebno dok mi drugi dan kažu – e, bilo je super!

Ostane li neumornom rokeru vremena za hobije? –Planinar sam i za to iskoristim svaki slobodni vikend, od Ivanščice do Velebita. Volim i skijati, ali to je sporadično. Uglavnom sport i priroda su mi zakon. Zato si u Dragoslavec Bregu uređujem i svoju malu jazbinu za stare dane i naravno kak svaki stari čovjek od 50 godina sve sam bliži vrtu, motiki, travici, orezivanju voćaka…