Pisac dramskih tekstova
Stjepan Škvorc iz Belice svoje blago poklanja svima
Među publikom u Prelogu na Festivalu kazališnih amatera Međimurja (KAM) svake godine sjede i jedan od najplodnijih pisaca dramskih tekstova u Međimurskoj županiji Stjepan Škvorc (65) iz Belice i njegova supruga Slava (62). Ove godine njegov tekst za predstavu Vesela novost koju je izveo KUD Seljačka sloga Donja Dubrava, nagrađen je za najbolji tekst Festivala. - Već 20 godina stalni smo gosti KAM-a, ali i drugih festivala kazališnih amatera i puno smo toga, vezanog za glumu, već naučili. Obično, kad pogledamo sve predstave u Prelogu, već znamo tko će pobijediti, tvrde supružnici.
Kad dođe inspiracija
Stjepan se s lakoćom prisjetio vremena kada je počeo pisati. – Prvo sam pisao pjesmice, a zatim sam 1983. godine napisao prvi dramski tekst. Tada je osnovan KUD Belica te njegova dramska sekcija. Nije bilo tekstova za glumu pa sam krenuo nešto piskarati i samo je išlo. Naslov prvog dramskog teksta koji sam napisao bio je Čehara, sjeća se Stjepan.
Cijela obitelj inače se bavi poljoprivredom, pa tekstovi Stjepana Škvorca najčešće nastaju zimi, kada nema posla na polju. Do danas je napisao tekstove za 60-ak predstava, od čega je 30 objavljeno i izvedeno na pozornici, a 30 tek čeka da bude. Piše kad ga „uhvati“ inspiracija, a jedan tekst ponekad dovrši u dva dana dok se nekad pisanje dramskog komada oduži na nekoliko mjeseci. Predstave rađene po njegovim tekstovima glumi 19 društava, većinom onih iz Međimurja, ali obraćaju mu se i glumci amateri iz susjednih županija. – Svakom društvu koje upita, dam svoj tekst. Često ih zanima i koliko se plaća, no ništa ne naplaćujem. Meni je Božek dao dar pisanja, a moji su tekstovi moje blago koje rado dijelim s drugima. Najveća mi je nagrada kada predstave rađene po mom tekstu osvajaju nagrade. Do sada su četiri došle do državne smotre, a KUD iz Donje Dubrave imao je najviše uspjeha, ponosno navodi naš sugovornik.
Na njegovu su repertoaru razne teme: od obiteljskih, svakodnevnih događaja do politike i vjerskih tema, tekstovi su raznih dužina, neki pisani za mali, a neki za veliki broj glumaca, piše ozbiljne drame, ali i komedije, na štokavskom i na kajkavskom. - Tema se uvijek lako nađe, samo treba malo oko sebe pogledati i već je tu. Sve o čemu pišem može se dogoditi u stvarnom životu. Najteže je s prve dvije stranice, a dalje samo ide, kazao je Stjepan.
Nagrade i priznanja
Prije dvije godine Hrvatski sabor kulture plaketom Kalman Mesarić za dramsko stvaralaštvo nagradio je njegov rad Pekel v hiži, a iste godine, nešto kasnije, njegova je drama Za domovinu proglašena najboljim dramskim tekstom na natječaju Hrvatskog sabora kulture za novi, suvremeni, dijalektalni dramski tekst namijenjen amaterskim kazališnim skupinama. Prošle je godine od Društva hrvatskih književnika dobio nagradu Pasionske baštine za novo hrvatsko pasionsko književno stvaralaštvo za djelo Na raskršću. – Šaljem tekstove na razne natječaje i sretan sam kad bude nešto moje među najboljima. Tada znam da radim dobro, dok je nagrada manje bitna, skromno objašnjava.
– Kada pišem tekst, već zamišljam kako to izgleda na pozornici, a kasnije mi je jako zanimljivo vidjeti kako neka glumačka družina moj tekst interpretira. Glavni kritičar mi je supruga Slava, prva pročita ono što napišem i predloži promjene. Neke savjete uvažim, a neke zanemarim, priznaje. Stjepan Škvorc sve svoje tekstove zna napamet, a samo se jedanput okušao u glumi izgovorivši tri riječi u predstavi. – Nisam ja za pozornicu. Papir i olovka moj su alat, s osmijehom govori i zaključuje: - Inspiracija se ugasiti ne može i dok god glava bude radila, ja ću pisati!