Svakodnevica 03.11.2017. 08:28. Zadnja izmjena: 03.11.2017. 08:35.

Susreti: Siniša Horvat iz Strahoninca

Sve je počelo s djedovom starom škrinjom

- Maže, ružđek, gomboši, zidjak, prelevanci, ropci, kolovrte, čunek, nabraja Siniša Horvat (45) iz Strahoninca pokazujući predmete smještene u sobi u kojoj se, kada u nju zakoračite, osjećate kao da ste se vratili stotinjak godina unatrag. Stare predmete Siniša skuplja od svoje 15. godine, a sve što nabavi, stavlja u jednu sobu koja je danas u potpunosti uređena kao one njegovih prabaka i pradjedova.

– Prvo je od ovih većih stvari, u sobu koju danas zovem etnosoba, došla škrinja napravljena 1906. godine. U njoj je moja prabaka nekada držala nošnje i platno, a ostala je cijela samo zato što je djed u njoj hranio piliće. Škrinja mu više nije trebala, a kad sam se počeo baviti folklorom, molio sam ga da je da meni, kazao je Siniša o počecima bavljenja kolekcionarstvom starih predmeta.

Nakon toga, malo po malo, od djedova i baka iz Gornjeg Pustakovca i Šandorovca nosio je kući stvari koje su oni, ili drugi članovi obitelji, već htjeli baciti.

– Dok sam bio mlađi, još su koristili stari namještaj koji danas krasi ovu sobu, ali sam od njih redovito odlazio s manjim, njima nepotrebnim, stvarima poput petrolejke i cedilki od drva i gline, objasnio je Siniša koji je kasnije od ognja spasio stari ormar, stol, vješalicu i nekoliko, još danas funkcionalnih, stolica.

Kako mnoge predmete po samom nazivu danas mnogi ne poznaju, Siniša nam je pojasnio za što koji predmeti služe. Doznali smo tako da se mak tuče mužarom, da se glazbalo prda koje Siniša sam zna napraviti, koristi za sviranje na fašničkim zabavama, zidjake su ukras za zid, a nekad su ih koristili vješajući ih na zid uz krevet kako bi im bilo toplije kad spavaju, čunek je za tkati, a glineni vrč nosi naziv štublek.

Najstarije od svega je…

Svi njegovi predmeti, a tu ih je još mnogo, prošli su već velik broj izložbi, a kako njegovi prijatelji i obitelj znaju da obožava starine, ono čega se žele riješiti jer ne znaju kamo više s tim, donose njemu. Siniša sve prihvaća i pažljivo smješta u svoju etno sobu u kući u kojoj živi s mamom Maricom (71) koja, poput njega, sve stvari u toj sobi dobro poznaje. Kako i ne bi, kad je velik dio nekad i sama svakodnevno koristila.

– U ovih 30-ak godina skupio sam preko 60 komada našitih krpi i isto toliko rubaca kod kojih je zanimljivo da se svaki nosi u određenoj prigodi, ponosan na svoju veliku kolekciju, kazao je naš sugovornik koji ne zna što je u njegovoj etno sobi najstarije.

– I sam se pitam je li starije drveno, ručno rađeno, raspelo za koje ne znam iz koje je godine ili stolnjak iz 1877., no siguran sam da je velik dio stvari ovdje stariji od sto godina, kaže naš sugovornik s nadom da će mlađe generacije nakon njega očuvati sve što je prikupio i ono što će još nabaviti.

- Cokule su se davno koristile za hodanje vani po blatu, ogromne su i sada služe samo za ukras, no mnoge stvari i danas koristim pa je tako u upotrebi britvica kojom se još davno brijao moj djed, nošnje su odlične za potrebe KUD-a Strahoninec čiji sam član, a još uvijek radi i stari gramofon, navodi Siniša prisjetivši se svih dogodovština, stvari i igara iz djetinjstva. Uz sve nabrojeno, Siniša ima još mnogo predmeta od kojih velik dio nije ni izložen već pospremljen u kutije jer u sobi za sve nema dovoljno mjesta. Osim što skuplja i čuva stare stvari, Siniša slika tehnikom ulje na platnu, izrađuje maske za maškare te štalice i figure, voli peći dizane kolače, obožava cvijeće i šije.

– Ma ja sam sve - slikar, cvjećar, pekar i šnajder u jednom, nabrojio je Siniša.