Umirovljeni kirurg Franjo Fundak: Obrezujem voćke, okapam vrt, pecam i uživam!

Franjo Fundak, umirovljeni kirurg godinama je radio u Županijskoj bolnici Čakovec gdje je bio i ravnatelj i to u godinama kad je provedena najveća kapitalna investicija u njenoj povijesti - izgradnja nove bolničke zgrade. Danas je u zasluženoj mirovini te živi mirnim, obiteljskim životom u Šenkovcu. "Htio sam da Bolnica ide na sud s HZZO-om, no, tadašnji župan Josip Posavec nije imao razumijevanja. Vršio je veliki pritisak na mene i dao sam ostavku", prisjeća se doktor Fundak.

Uz njega je supruga Vera, dr. med., spec. interne medicine. Bila je voditeljica Odjela hematologije i šest godina Odjela interne medicine. Kad je doktor Fundak kod kuće, vrijeme najradije provodi čitajući; zatekli smo ga uz Znakove pored puta Ive Andrića. Obrezuje voćke i, kad je toplije, okapa vrt. Velika mu je strast i ribolov. Najradije peca na kanalu kod Svete Marije.

- Lijepo stavim zvončeka i na mrene... Odem i do Dekanovca, na Muru, na mrene i somove - kaže naš sugovornik.

Nekad je s njim u ribolov išla i supruga Vera, no, dojadilo joj je čitav dan sjediti uz "nastavljeni grunt". - Radije kod kuće čitam, bavim se kućanskim poslovima i surfam na tabletu. Oboje obrađujemo vrt i proizvodimo povrće za obitelj. To je prava poljoprivreda bez poticaja - šali se Vera Fundak. Oboje se slažu kako su se preporodili nakon zahtijevnog liječničkog staža.

FAKULTETSKA LJUBAV

- Ponekad su smjene trajale i 48 sati. Odradili bi subotu i nedjelju i onda još morali raditi u ponedjeljak. Doma smo dolazili samo za petke, ali ne i svetke. Nekad je bilo manje liječnika, danas je situacija u bolnici bolja. Stoga nam je dobro došla mirovina, da odmorimo od svega - kažu.

Franjo Fundak u mirovinu je otišao 2009. godine, s navršenih 65 godina života i 40 godina staža. Njegova supruga u mirovinu je pošla godinu poslije, s 41 godinom staža. Upoznali su se još na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, te je riječ o dugoj ljubavi, još iz fakultetskskih dana. Većinu liječničke karijere Franjo Fundak proveo je kao specijalist kirurgije. Radno mu je usmjerenje bila vaskularna kirurgija, te je taj Odjel vodio do preuzimanja uloge ravnatelja Bolnice.

- Bila su to potpuno drugačija vremena. I po tehnici i po tehnologiji. Bila je to klasična kirurgija; skalpel i škare. Danas se zahvati vrše endoskopski, uz pomoć mikroinstrumenata i kamera s kojima se, bez velikih rezova, ulazi u tjelesne šupljine. To je daleko pouzdanija i sigurnija metoda, kako za pacijente, tako i za kirurga. Mi smo endoskopski počeli sa žučnim kamencima, krajem 90-ih. No, uvijek ima zahvata kod kojih treba otvoriti pacijenta i operirati na klasičan način, npr. kad su u pitanju velike priraslice - prisjeća se svog liječničkog staža, koji je proveo u Čakovcu.

Ravnatelj je postao 2001. godine i odradio je jedan četverogodišnji mandat. Započeo je i drugi, no, u jesen 2006. godine dao je ostavku jer je "došlo do neusklađenosti i nerazumijevanja pozicije Bolnice i HZZO-a."

- Nisam htio potpisati ugovor s HZZO-om. Sve su analize pokazivale da su ti ugovori rađeni bez objektivnih kriterija. Neke su bolnice bile privilegirane, a mi smo zakidani u proračunu i to do 2,5 milijuna kuna mjesečno! Mi smo po osiguraniku dobivali do 30 posto manje od nekih drugih, da ih sad ne imenujem. Udruga poslodavaca u zdravstvu potvrdila je takvu analizu, a prihvatilo ju je i Upravno vijeće bolnice. Tako sam dobio zeleno svjetlo da idemo na sud s HZZO-om, no, tadašnji župan Josip Posavec nije imao razumijevanja. Vršio je veliki pritisak na mene i dao sam ostavku - kaže Fundak. No, u njegovom je mandatu napravljena velika stvar - novi bolnički paviljon.

NE ŽELIM BITI SEDMO SMETALO

- S tim sam se programom i javio na natječaj, da izgradimo novi paviljon s polikliničkim ambulantama. Bio sam upućen, jer sam bio i u Gradskom poglavarstvu i u Županijskoj skupštini. 2003. godine Skupština je odobrila projekt, a 2004. je počela gradnja. Preokrenuli smo tipičnu međimursku priču da mi možemo sve sami, samodoprinosom. Uz političke napore došli smo do državnih sredstava, tako da je Županija financijski opterećena samo s 15 posto. Ističem angažman tadašnjeg župana Branka Levačića, dožupana Marijana Vukšića i pročelnika Dragutina Lesara. Poveli smo se za koprivničkim pilot-projektom bolnice pod jednim krovom. Varaždin je zakasnio i dan-danas to nemaju. Bilo je bjelodano da tadašnja bolnica ne funkcionira. Bilo je po 30 pacijenata na jednu kupaonicu, pacijenti su se vozili na rengen po dvorištu, interna je prokišnjavala... Na vrijeme smo doveli bagere jer je došao doktor Hebrang i zaustavio sve nezapočete projekte - kaže Franjo Fundak.

Dodaje kako su mu prioriteti bili i kadrovi, informatizacija i dijagnostika. Primljeno je 30-ak novih specijalizanata, čime je omogućena smjena generacija u situaciji kad je mnogo liječnika bilo pred mirovinom. Nabavljeni su CT i UZV srca, izbačene su pisaće mašine i uveden informatički sustav, s Domom zdravlja i KB-om Dubravom dogovorena je interventna kardiologija... - Danas je to vrhunska ustanova po standardu pacijenata. Što se tiče ovog drugog, tko je na kojem položaju, to ne pratim. Ne želim biti sedmo smetalo. Imam svoj život, dok ga još imam - kaže smireno Franjo Fundak.