Uspomene se čuvaju na škednju

Stražnje dvorište umirovljenika Kozar u Domašincu dom je za 14 kokoši i 12 pilića koji slobodno pasu i zainteresirano kljucaju sve što im dođe pod kljun. O njima, kao i o uređenju okućnice, svakodnevno brine Marija (68). – Baci im se kukuruz i travica ako je nema dovoljno te doda voda u posude, objasnila je prisjetivši se kako su nekad imali puno više živinčadi. – Bilo je tu i svinja i žugica, ali godine sa sobom nose i slabosti, pa se za njih više ne možemo brinuti, kazala je. Njezin suprug Stjepan (78) pokazao nam je predmete koji su od životinja i nekadašnjih poslova ostali kao uspomena i sada vise na škednju. – Još čuvamo staru muljaču za grožđe, hoblić za stolariju je tu kao i nekadašnji jaram, rodić, vrtača i ručna bor mašina. Sve to koristilo se nekada dok ni struje nismo imali. Možda je bilo mnogo teže, ali je bilo i mnogo ljepše, sa sjetom je rekao Stjepan Kozar.