Vlado i Jač evocirali uspomene na zajedničku mladost

Dvojicu prijatelja zatekli smo ranog popodneva u dvorištu kuće Josipa Štimca u Turčišću. Vlado Pintar i Josip, zvani Jač, imali su čašicu razgovora uz pokoji gemišt, kako je i red među pravim Međimurcima. Vlado, njega prijatelji zovu Čuksi, živi u Austriji, u Absdorfu, gdje je proveo velik dio života radeći kao građevinarac. Dvije godine je u mirovini, i kad uzmogne svrati u rodno Turčišće, što znači i kod prijatelja Jača. Sada su zapravo i malo proslavljali jedan obavljeni posao - Jač koji je strukom soboslikar pred koji dan je uredio Vladin stan u Absdorfu.

Otkad seže prijateljstvo Vlade i Jača? Oduvijek, kažu, rasli su skupa, oba su rođeni 1956. godine, prva su generacija koja je ušla u tada novu zgradu Područne škole u Turčišću. Prva tri mjeseca još su sjedali u klupe u zadružnom domu, sada kažemo društvenom, a onda u novu školu, kaže Josip. Priča o Čuksijevom i Jačovom prijateljstvu je na neki način i priča o socijalnim i demografskim promjenama koje je ovaj dio Međimurja doživio u tih nekoliko desetljeća. Prisjećaju se, naime, i koliko je brojila njihova generacija, bilo ih je sedamnaest. A danas? Prvi razred Područne škole pohađa troje učenika, drugi također troje, u trećem je samo jedan, u četvrtom ih je sedmoro – ukupno četrnaestoro djece.