Svakodnevica 22.04.2017. 14:35. Zadnja izmjena: 22.04.2017. 14:35.

U seoskom dvorištu

Zašto Josip Horvat iz Palinovca kaže da kolinje nije što je nekad bilo?

S vremenima se mijenja i način života, i u stvarima koje smo donedavna smatrali samorazumljivim nasljeđem. Primjer smo zatekli u dvorištu obitelji Horvat u Palinovcu.

- Nekad je klanje svinje bilo velik posao i skoro svečanost, po narodnom običaju. Sada pak je mesar došao ujutro, usmrtio svinju, i već za sat i deset minuta donio meso, - tako nam je kolinje, ili ono što je od njega danas ostalo, opisao domaćin Josip Horvat. Baš smo ga zatekli kako priprema čvarke, s kuhanjem je već bio pri kraju, dobar dio je već i istiještio. U radnom vijeku je Josip bio automehaničar, ali je tada na gruntu bilo više živine nego sada kad je u mirovini. Kaže:

- Roditelji su bili jaki gazde, možda najjači u mjestu, osobito prije drugog svjetskog rata, ali smo i nakon toga imali dva konja, pet krava, drugi u mjestu smo imali traktor. Sad će nam nakon klanja ostati dvije manje svinje od pedesetak kila, dovoljno za godišnje potrebe moje, supruge Nade i djece, - izlaže Josip svoju varijantu priče o tome kako su nekad međimurska dvorišta bila punija stokom. Kao neobičnost treba dodati da su potrebe Horvatovih male – Josip čvarke ne jede, a ni ukućani. Kuhao ih je zapravo iz idealnih motiva, zbog tradicije. To će sve kći Ljiljana razdijeliti na poslu, u Arte-Fero-Dohomontu u Goričanu - tamo joj već kažu nek donese čvarke kad čuju da ćemo klati, kaže Josip.

Od Josipa je tehničku crtu naslijedio sin Robert - baš je bio na tehničkom pregledu sa svojim traktorom, 42 godine starim IMT-om. "Ferguson", kako se ovaj tip obično zove, i službeno je oldtimer, ima knjižicu Hrvatskog oldtimer saveza. Uz starost od najmanje 40 godina za to je uvjet i da vozilo bude ispravno, sposobno za funciju i registrirano – zato tehnički pregled.

- Traktor je zapravo naslijeđe od djeda Đure, njemu je tu bio drugi  traktor, prije njega je imao "zetora", koji je bio drugi u mjestu. Posljednjih desetak godina nije puno izlazio iz garaže, ponekad u šumu, ali i za treba registraciju - objašnjava Robert.

Strukom strojar, kao dragovoljac Domovinskog rata od 1993. godine je bio pripadnik 7. gardijske brigade, "Puma" kako su ih zvali, isprva u inženjeriji, a kasnije u zapovjedništvu, kao dočasnik za transport ili dispečer. Braniteljski staž donio mu je ranu mirovinu i time i priliku da se posveti svojoj drugoj ljubavi – voćnjaku. Sadnjom krušaka počeo je 2009. godine i sada ima već svakog poštovanja vrijedan nasad od tristotinjak voćki, uglavnom krušaka. Od toga su najvećim dio viljamovke, druge sorte su onaj obavezni ostatak, zbog zaprašivača.

- Nedavno sam imao zimsko prskanje, s malo modrog ulja. Možda ću uskoro prskati još jednom, ako bude nametnika, ali to je sve. Držim se toga da s voćkama radim čim bliže prirodi, nije mi važno hoće li svaki plod imati savršen oblik i svakako neću prskati tridesetak puta, kako to neki rade.

Tako rade oni vođeni komercijalnim razlozima, a njih kod Roberta nema. - Imao sam u voćnjaku najezdu puževa, ali sam im doskočio kupivši patke pužolovke, indijske trkačice. Od jednog para sad je već nastalo jato od četrdeset ptica, - kaže. I njegov je voćnjak lani teško stradao od mraza i dao tek toliko da Horvatovi po kruške ne moraju u dućan. Ovogodišnji cvat pak obećava odličan urod, procjenjuje.

- Polovicu od toga ćemo kao plod ostaviti sebi i podijeliti prijateljima. Ostatak će u kotao, od njega će se ispeći rakija, bit će je tridesetak litara, - procjenjuje Robert. U tome je nekomercijalan, a i idealist, pomalo i osobenjak. Rakija nije za prodaju, baš sva će otići prijateljima – za sebe neće zadržati ništa, jer sam, a ni njegovi, rakiju ne pije.