Svakodnevica 22.12.2017. 07:06. Zadnja izmjena: 22.12.2017. 07:09.

Nadahnuće

Zlatko Krznarić iz Šenkovca: Nisam sanjao da bih mogao napisati knjigu

Zlatko Krznarić iz Šenkovca objavio je svoju prvu, a kako kaže, vjerojatno i jedinu knjigu, iako - nikad ne reci nikad! Riječ je o bivšem spidvejašu, deveterostrukom prvaku države. Živio je burnu mladost, potom se smirio i krenuo drugim putem. U trenucima kad je sa suprugom Sandrom čekao peto dijete, u teškoj prometnoj nesreći u Šenkovcu, 2011. godine ostao je bez lijeve potkoljenice.

Tečaj švicarskog franka je tada bio na vrhuncu, obitelj u kreditima te se našao na kraju slijepe ulice. Danas ima protezu, no, oni koji ga ne poznaju neće to ni primijetiti. Vratio se poslu; kamionom prevozi trupce te je obitelj izašla iz financijskih problema. Svoj životni put odlučio je ispričati svima, u djelu nazvanom "Ti si svjedok".

NEMAM FIGU U DŽEPU

- Jednog sam se jutra u sebi hrabro usudio postaviti pitanje: Bože moj, što bi ti htio da danas učinim za Tebe? Odmah su na to mojim bićem prodorno i jasno prostrujile dvije tada još neshvatljive riječi: "Piši knjigu!"

Što? Kako? O čemu? Ne znam ja to... ja sam običan vozač. Isprva sam se bunio i prepirao. No, evo, dvije godine poslije knjiga je otisnuta. Nisam filozof i nemam neku mudrost. Pišem o promašajima, pogreškama i slabostima, a tu smo svi isti, samo se ne usude svi pisati o tome. Već je održano nekoliko promocija, na kojima su ljudi plakali... Počeli su mi se javljati i otvoreno iznositi svoje životne priče. Emocija i iskrenost dotiču srce, a ja nemam fige u džepu. Knjiga je upućena svima koji žele čitati, vjernicima i nevjernicima, prijateljima i neprijateljima. Pisana je iskreno, kao za najboljeg prijatelja - ispričao nam je Zlatko Krznarić.

Najveća je podrška stigla od obitelji te su kao urednici knjige navedeni 18-godišnji sin Sebastijan i 17-godišnja kći Mirjam. - Kad bih imao mira, čekajući utovar ili vozeći nazvao bih ih te su zapisivali, da mu ne "pobjegne" misao, priča Zlatko te dodaje: - Kad sam izgubio i zdravlje i novac, netko bi rekao da sam izgubio sve. No, nisam izgubio najvažnije - nadu, vjeru i ljubav supruge Sandre.

PRAVO LICE

Knjiga je izrazito "pitka", svaki je odjeljak potkrijepljen životnim pričama i iskustvima. Jedan o intrigantnijih dijelova opisuje slučaj o kojem međimurska javnost zna ponešto. Prije nešto više od godinu dana muškarac je pred čakovečkom Bolnicom napao je takozvane "molitelje". Zlatko Krznarić nije se tamo našao u svojstvu molitelja, no, podržava ih. Muškarac je i njega vrijeđao te fizički nasrnuo na njega. U knjizi Krznarić otkriva što se dogodilo poslije:

- Jednostavno sam vjerovao da to prvo upoznavanje, iako grubo i ružno, nije zapravo pravo lice tog čovjeka. Sa svojom obitelji molio sam za njega i njegovu obitelj. Nakon dva tjedna nazvao me i barem deset puta rekao da mu oprostim. O ovom Božiću namjeravam mu odnijeti knjigu. Moliti, blagoslivljati i imati snage pružiti ruku nekom tko nas povrijedi može izgledati suludo ili ponižavajuće. Ali, to je uistinu jedini način za dolazak mira među ljude. I u ovoj mojoj priči ljubav je imala zadnju riječ, zaključuje Zlatko Krznarić.

Skrbi za petero djece u Beninu

Zlatko Krznarić osim u Šenkovcu, 'ima' petero djece i u Africi!. Naravno, ne u biološkom smislu, ali kao da su njegova. Niz godina za svako od petero siročadi iz Benina izdvaja dvije kune dnevno.

- S tom djecom rade časne sestre iz Hrvatske, a ja sam im kao kum. Za dvije kune dnevno djeca dobivaju odjeću, obuću, hranu, smještaj i školovanje. Najstariji, Hipolit, upravo je završio školovanje. Tamo vlada siromaštvo koje mi ne možemo zamisliti. Dijete prodaju za jednu kozu, da se prehrane. Bez obrazovanja, nemaju nikakve šanse - kaže.