Zlatku Orsagu sad nedostaje još samo titula lorda

U zavidnu kolekciju priznanja koje je počasni predsjednik Vatrogasne zajednice Međimurske županije Zlatko Orsag (59) iz Vularije primio za svoj rad, stigla je još jedna medalja - u austrijskom gradu Villachu, na 16. međunarodnom natjecanju vatrogasaca i 21. međunarodnom natjecanju vatrogasne mladeži, organizacija CTIF, Međunarodni tehnički odbor za preventivnu zaštitu i gašenje požara, međimurskom je vatrogasnom doajenu 15. srpnja uručila medalju za međunarodnu suradnju i službenu značku CTIF 2017.

I za tu medalju ima, dakako, debelo pokriće - ne samo da pune 44 godine radi na razvoju i unapređenju vatrogastva, nego pri tom neumorno promiče Međimurje i Hrvatsku diljem svijeta - Orsagu je ovo već 11. vatrogasna olimpijada, sudjelovao je uglavnom kao sudac, osim prve u Berlinu 1993. i ove posljednje na koju je otputovao kao potpora hrvatskoj reprezentaciji. Veliko je to priznanje, tim više što se ne uručuje na svakoj olimpijadi, te su ga, osim Zlatka, primila još samo dvojica njegovih kolega, iz Francuske i Velike Britanije. Dodijelio mu ga je austrijski vatrogasni savez, s kojim blisko surađuje i prijateljske odnose njeguje gotovo 25 godina.

A što je Zlatko bez vatrogastva, pitanje je na koje ni sam ne može odgovoriti. Službeni vatrogasni staž broji od svoje 16. godine, iako se uključio mnogo ranije. Drugačije nije ni moglo, tradicija je duboko ukorijenjena u obitelji Orsag - Zlatkov djed Filip osnovao je 1923. Dobrovoljno vatrogasno društvo Vularija, s radom je nastavio i otac Valent, a i Zlatkovi su sinovi Marinko i Goran danas već vatrogasni časnici prve klase i vatrogasni suci. Jedino supruga, smije se Zlatko, nikad nije službeno postala članicom DVD-a, iako aktivnosti ne može izbjeći.

Obavljao je tijekom svojega vatrogasnog staža cijeli niz najodgovornijih dužnosti, između ostalih i zapovjednika i predsjednika Vatrogasne zajednice Međimurske županije, predsjednika vatrogasne koordinacije SZ Hrvatske te dopredsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice. No, danas mu je ostala tek titula počasnog predsjednika međimurskih vatrogasaca. - Prepustio sam vodeće funkcije mladima. Primjerice, u našem smo DVD-u osjetili da je došla jedna generacija koja može povući pa smo se mi stariji dogovorili da im prepustimo vodstvo. Stvarno su odlična ekipa koja je na natjecanjima proslavila našu Vulariju, a zatreba li im pomoć, uvijek mogu računati na nas, kaže Orsag.

Sve bez plaće

Pomalo je nevjerojatna činjenica i da čovjek kojeg se sa sigunošću može smatrati institucijom međimurskog vatrogastva, svih ovih godina nije za svoj rad primio niti jednu plaću. Imao je tek, kaže skromno, službeni mobitel, no spoznaja da je svoj vatrogasni staž u potpunosti odradio na volonterskoj bazi daje njegovu doprinosu poseban značaj.

Posebno je ponosan na velik broj mladih koji vrlo rano započinju s vatrogasnom obukom, sudjeluje u radu DVD-ova i gorljivo se bore za svoju ekipu na nekom od brojnih natjecanja. - Samo na jednom županijskom natjecanju mi skupimo 1.500 djece, a prethodila su mu još kvalifikacijska natjecanja, gdje ih bude još i više. Mi tu djecu uspijevamo uz vatrogastvo izvući s ulice, maknuti ih od mobitela, računala, društvenih mreža, u najgorem slučaju možda i od droga i drugih poroka. A ne moram posebno isticati da ovdje nisu samo fizički aktivni nego ih učimo i redu, disciplini i ponašanju, pojašnjava cijenjeni vatrogasac.

No, u uniformi ćete ga danas susresti uglavnom vikendima, koji su i dalje rezervirani za suđenje na natjecanjima diljem Hrvatske i susjednih zemalja. Kroz tjedan je, kaže, uglavnom na traktoru ili dostavlja jaja - u obiteljskoj poljoprivrednoj tvrtki obrađuje oko 60 hektara zemlje te radi na farmi kokoši nesilica, a predsjednik je i međimurske podružnice Hrvatske poljoprivredne komore.

Za iduću pak godinu najavljuje odlazak u mirovinu - malo će, kaže, usporiti ritam. No, svoje vatrogasno djelovanje, ne treba posebno isticati, nema namjeru umiroviti. Pa kad je već teško odgovoriti na pitanje što je Zlatko Orsag bez vatrogastva, lako je dati odgovor na pitanje što je međimursko vatrogastvo bez Zlatka Orsaga - bilo bi uskraćeno za velikog čovjeka o čijem doprinosu nedovoljno govore čak i sva priznanja koja je primio. Sasvim bi mu sigurno pristajala i plemićka titula, koju je, primjerice, njegovom kolegi u Velikoj Britaniji, Lordu Garyju Sleggu, koji je prije nekoliko godina stigao u posjet Zlatku i Vulariji, dodijelila sama britanska kraljica.