Blaž Jančec (95): Negda se čuda več delalo, ali je bilo lepše!

- Ve me denete v novine pak budu ljudi rekli - o, te je išče živ! Tim nas riječima u šali ispraća Blaž Jančec koji je sa svojih 95 ljeta najstariji mještanin Turčišća, a zasigurno i šire. I ne samo da je živ - gospodin Blaž još je na nogama, još pomaže oko poslova u kući i dvorištu, a i um je bistar i pamćenje seže daleko, od ranog djetinjstva i mladosti sve do danas.

Rodio se davne 1922. godine, u svojem Turčišću gdje i danas živi. S 18 je godina unovačen, ratne je godine proveo u zarobljeništvu u Rumunjskoj i Rusiji, a nakon povratka kući se oženio i sa suprugom Franciškom sagradio kuću i podigao dvoje djece - sina Stjepana (60) i kćer Ankicu (56) s kojom i danas živi. Ako je nešto obilježilo Blažov život, to je zasigurno mukotrpan rad. Sve što ima zaradio je i napravio vlastitim rukama, a da kojim slučajem radne knjižice još uvijek postoje, u Blaževoj bi stajala zvanja koja su u Međimurju davno izumrla ili se jedva održavaju na životu - tkalaštvom i košaraštvom.

Noći za tkalačkim stanom

Tkati je naučio od svekra i bio je to, sjeća se Blaž, uglavnom muški posao.

- To je najhujši posel bil, to si stalno na želocu bil i tresk tresk tresk! Teško si sad zamislim kak sam to mogel - noge doli i četiri one klačarke imaš, moraš znati šteroga pregaziš, da buš cuknul sim, da buš cuknul tam... Cele noći je nekad žena prela, deca su polek mene spala a ja sam ružil, trebalo je po deset metri napraviti do jutra i otpelati do Male Subotice, tam su robu od nas uzimali nekši Zagorci. A prodavali smo i na sjemu u Čakovcu i Varaždinu, to smo se sve s biciklinom vozili, priča starac.

No, prije toga je trebalo posijati lan, ubrati, očistiti, namočiti i osušiti, i oko toga su nekad bile angažirane cijele obitelji. U selu su tada bila 4 tkalca, jedan od njih i Blažov susjed preko puta, i sjeća se da su se noćima znali dovikivati iza otvorenih prozora, svaki za svojim tkalačkim stanom - koliko im je još ostalo do "norme", pa bi jedan drugog požurivali.

No, kad je industrijska proizvodnja tekstila počela zatirati tkalačku djelatnost, Blaž se okrenuo košaraštvu. U domu Jančecovih jedini su podsjetnik na tkalački zanat samo od lanenog platna sašivena narodna nošnja koja se za maškare puni slamom, i tkalački stan koji je, u dijelovima, pospremljen negdje u štaglju. Košare se zato još uvijek koriste, a vještini pletenja podučio ga je njegov otac, pravi majstor koji je košaraško umijeće pronosio cijelim donjomeđimurskim krajem. - Otec je plel sve, i košare, zipke i stolce, ja sam samo košare. Šibu smo meli doma, v sobi smo ju kuhali i onda smo ju vozili v Cirkovljane kaj se oguli i očisti, čuda je to posla bilo, kaže Blaž.

Ruke više ne slušaju

Još je do prije koju godinu znao izraditi koju manju košaru od oguljene vrbe, no ruke danas više ne slušaju. Ruke kojima je sam sagradio obiteljski dom, pa se, kad više ni košaraštvo nije išlo, okrenuo zidarskom poslu. Na gruntu je uvijek, osim toga, bilo bilo barem 4-5 krava i obrađivala se zemlja. - Svi smo radili, ja sam ujutro kuhala, bratić je nosio mlijeko u mljekaru a stariji je brat čistio staju. I to sve prije škole! A kad smo se vratili, već nas je na stolu čekala ceduljica s uputama. I dalje motiku u ruke i idemo, prisjeća se Blaževa kćer Ankica.

Život je bio drugačiji, puno se više radilo ali je, pitate li Blaža, bilo i puno ljepše. - Nije bilo televizije ni radija, ljudi su se družili, spominali na cesti, navečer nas je tu puna vulica bila! Sad sam zadnji ostal, svi su moji već otišli, ali došel bu red i na mene - to vam je jedino kaj u životu svi moramo, sjetno zaključuje starac pa se ponovo hvata grabljanja dvorišta. Nije za života imao mira, sad si ga, kaže, ne da sam.

Preživio bombu, pa mu skoro presudila krava

Premalo je ovih novinskih redaka da bi u njih stao život dugačak devet desetljeća, no sjetio se Blaž kako je preživio za drugog svjetskog rata i udar bombe, pa mu je kasnije skoro presudila - susjedova krava.

- Pošiknula me v zid i strgal sam si ključnu kost, još sam doktoru u gipsaoni govoril kak me krava skoro zatukla a od bombe mi nije nikaj bilo, ispričao je najstariji Turčišćanin Blaž Jančec detalj iz svojega života.