Književnik i glazbenik
Ivan Sokač iz Beograda, porijeklom iz Draškovca: Ne može čovjek pobjeći od svojih korijena
- Moja je duša ptica s dva krila. Jedno je glazba, a drugo poezija, ovim riječima samog sebe opisao je pisac i glazbenik Ivan Sokač (45) iz Beograda. Diplomirani ekonomist glazbom se najviše bavio za vrijeme školovanja - koje je ujedno njegovo najplodnije razdoblje kao kantautora i gitarista, da bi se kasnije u potpunosti posvetio profesionalnoj karijeri i obitelji. No, svoju drugu strast otkrivenu još u ranoj mladosti – pisanje, nikad nije zapostavio. Isto kao i svoje podrijetlo.
- Moj otac Vladimir, djed Josip i baka Katarina rođeni su u Draškovcu. Preselili su u Beograd gdje je moj otac odrastao, školovao se i zasnovao obitelj, no ipak je često boravio u Draškovcu. Redovito sam boravio u Međimurju do početka 90-ih godina, objašnjava naš sugovornik. Uz dječačke dane provedene kod bake i djeda na selu vežu ga posebno drage uspomene.- Sjećam se starog grunta, trčanje za loptom protiv momaka iz Hemuševca, Cirkovljana i Preloga...Djedove priče za laku noć, bakine bajke kojima me nagovarala da jedem i ljetni praznici u Međimurju ostavili su dubok trag na mojoj podsvijesti, ističe Sokač.
Nagrađivani autor iza sebe ima šest publikacija beletristike - zbirke pjesama Beli konji, Nedeljna zimska podneva i Duša; zbirke pripovijetki Kad se smrkne nad Beogradom i Čovjek Jakov te zbirku lirske proze Molitva za jutro. Slike iz djetinjstva trajno urezane u njegovo pamćenje često isplovljavaju na površinu upravo kroz njegov književni opus. Nerijetko se dotiče zavičaja svog oca i njegovih roditelja - Međimurja, koje smatra i svojom rodnom grudom.
-Teško je objasniti ponos i emocije koje me vežu uz kraj mojih predaka. Možda je stvar i u prezimenu koje nosim, nesvakidašnjem za podneblje u kojem živim. Kad me netko od znanaca pita za porijeklo, nakon pojašnjenja samo kratko prozborim: Miran je i vredan narod, ti Međimurci, dodaje naš sugovornik. Nakon turbulentnih 90-ih godina, sjever Hrvatske posjetio je tek dvaput.
- Godine 2014. posjetio sam Čakovec, Cirkovljan i Draškovec sa svojom suprugom Vesnom i djecom Filipom, Ivom i Anom. Nismo bili dugo, ali bilo je jako lijepo, sadržajno i emotivno. Nadam se da ćemo ponovo doći sljedećeg ljeta jer svoju povijest moramo znati. Znati i pamtiti, priča četrdesetpetogodišnji pisac,ustrajan u naumu da i njegovi potomci zagrle međimurske korijene.
TAJNA
Kako samo Mura šalje, Dravom davne uspomene.
Pa kroz stare zavičaje Dunavom i mnogo dalje,
ispisuje setno slovo kostima što negde leže:
"Ja ti nosim sa ravnice miris polja i topline.
Budan si i kada snevaš, tajna dušu tvoju veže".
Brišem oči plamenom sveće dok lagano ne dogori,
i cveće je ovo rano svo u cvatu k'o i tamo.
Probudi se duša snena, pa Dunavu tiho zbori:
"Da te nije ne bi vreme nikad tajnu moju znalo,
pozdravi mi majku, oca, Međimurje moje malo".