Josip Horvat Majzek: Rode petorke u Kotoribi kao kruna 30-godišnjeg hobija

- Po prvi su puta u Međimurju prstenovane bijele rode čija se gnijezda nalaze na stupovima - nosačima kablova električne energije, pisali smo u listu Međimurje 1. srpnja 1998. godine. Prstenovanje ja obavljao Josip Horvat Majzek, koji je do te, 1998. godine, prstenovao samo rode čija su gnijezda bila na dimnjacima kuća. Susreli smo se s njime i nedavno, točno 30 godina, nakon što je stekao pravo da postane dobrovoljni suradnik Zavoda za ornitologiju – prstenovač. – 1987. godine sam polaganjem ispita iz poznavanja ptica dobio Ovlaštenje za prstenovanje i krenuo nesmetano hvatati i prstenovati ptice diljem Međimurja, a moje djelovanje, od početka je uvelike usmjereno na rode, koje vrednujem i štujem, objasnio je Majzek.

Evidenciju o rodama, o njihovu kretanju i životu, vodi već dugih 30 godina, a ono što ga je za veliku obljetnicu bavljenja ornitologijom (naukom o proučavanju ptica) posebno usrećilo je, do sada njemu neviđena pojava u Međimurju te kako sam kaže – velika senzacija. – Po prvi puta u ovih 30 godina kako pratim i proučavam rode, rode su othranile petero mladunaca na jednom gnijezdu! Petorke! To se ne pamti, rekao nam je uzbuđeno priznavši da mu je to kruna bavljenja ornitologijom. Rode prati sistematski te svake godine obilazi sva mjesta i sva gnijezda, pozorno bilježi životni vijek roda i zapisuje rezultate i zapažanja. Do 2005. godine sve je rode i prstenovao no dogodila se ptičja gripa kada je zbog rizika od zaraze s prstenovanjem morao prestati.

- Od 1998. do danas 735 mladih roda je izletjelo u Afriku iz Međimurja, sve skupa od tada do danas u 39 naselja je bilo 78 rodinih gnijezda. Danas u 25 naselja imamo 34 gnijezda od čega samo 16 aktivnih te će ove godine u Afriku iz njih poletjeti 43 mlade rode, okrenuo se zanimljivim brojkama naš sugovornik – fotograf, ljubitelj prirode i istraživač. U našoj županiji u dva naselja, u Podturnu i Kotoribi, su rode u 20 godina imale po šest gnijezda, što je vrlo velika brojka, a upravo u Kotoribi pojavila se i ranije spomenuta ovogodišnja senzacija, odnosno famozne petorke. – Kotoriba je i dalje, kao što sam za vaš list govorio i 2013. godine – selo roda, napomenuo je zaljubljenik u ovu vrstu ptica. Od šest gnijezda koje se u Kotoribi nalaze čak je 4 aktivnih, dok je u Podturnu samo jedno aktivno.

– Dvije su godine posebno zanimljive. 2006. godina kada je iz Međimurja odletjelo samo pet roda i to zbog svibanjskih kiša te 2007. godina koja je rekordna. Tada je 58 mladunaca odletjelo u južnije krajeve, s velikim žarom objašnjava Majzek oduševljen veličanstvenom pticom. – Fenomenalan mi je i podatak da je iz jednog jedinog gnijezda u Kotoribi u posljednjih 20 godina odletjelo 56 mladunaca, a evo sada 2017. godine, i petorke su se pojavile i to ponovno u Kotoribi - u ulici Ruđera Boškovića, s neprikrivanim veseljem govori. S rodama je Josip Horvat Majzek otišao i korak dalje pa je 2009. godine napravio i izložbu o rodama za koju je velik interes pokazao niz međimurskih škola i vrtića. Godinu kasnije napisao je i svoju prvu knjigu Naše rode koja je objavljena 2012. godine, a radi se o popularno stručnoj knjizi u kojoj se naš sugovornik pojavljuje i kao fotograf i kao pisac tekstova te opisuje u detalje jednu od najpoznatijih ptica našeg kraja.

–Obradio sam cijeli život roda od dolaska na proljeće, podizanje mladunaca i ponovnog odlaska u Afriku, a pratio sam i crnu rodu koja je vrlo rijetka, ali se može naći u Međimurju. Koliko znam, za sada sam jedini koji je prstenovao crne rode i fotografirao njihove mlade u gnijezdu, napomenuo je. Aktivno se fotografijom bavi od 1984. godine, rodom je iz Donjeg Kraljevca, a živi s obitelji u Čakovcu. Do danas je organizirao niz izložbi na kojima je prikazao ljepote prirode, a nakon knjige Naše rode objavljene su još dvije njegove knjige Dabrova priča i Vidrin revir. – U vezi roda, napravio sam i prezentaciju te bih volio svim Međimurcima i Međimurkama koji žele znati nešto više o rodama prezentaciju prikazati i uz nju im ispričati priču o ovoj ptici. Volio bih posjetiti škole i druge javne institucije koje su zainteresirane i pričati djeci i mladima o životu roda u Međimurju, podijelio je s nama svoju, već dobro razrađenu, ideju o edukaciji ekolog i čuvar prirode koji posjeduje velik broj unikatnih i nikad viđenih fotografija roda. - Rodina gnijezda teška su i do tone, ogromna su, napravljena kljunom, bez ikakvog alata, kazao nam je samo dio priče koju bi uz prezentaciju fotografija ispričao. – Volio bi približiti takve zanimljive podatke o rodama što većem broju ljudi, izrazio je svoju želju objasnivši kako svaka njegova fotografija ima svoju priču i rode bi mogle postati međimurski brend, kazao je nastojeći podijeliti dio entuzijazma i ljubavi prema rodama širem krugu ljudi.

Roda otišla za snahu

- 4. srpnja 2003. godine u Draškovcu sam prstenovao mlade rode. Nakon četiri godine, 15. svibnja 2007. godine u Sloveniji, naselje Suha kod Škofje Loke, tamošnji ornitolozi uhvatili su rodu sa mojim prstenom, kazao je Josip Horvat Majzek o svojoj velikoj, neopisivoj sreći kada su mu to javili iz Slovenije.