Svijet oko nas 30.07.2017. 10:48. Zadnja izmjena: 30.07.2017. 10:48.

Netaknuta priroda

Josip Strah: Znate li da je izlazak sunca na Mađerkinu bregu ljekovit?

- Padala je kiša. Nad nebom su se nadvili tamni oblaci. Nekoliko trenutaka prije svitanja puhnuo je lagani vjetrić. Cvrkut ptica je prestao...nastao je muk... Točno u 5:00 oblaci su se razišli. S istočne strane pojavilo se okruglo, žarko crveno sunce. Ljeto je stiglo, opisao je Josip Strah (68) iz Čakovca, strastveni zaljubljenik u prirodu koji već punih 18 godina, uvijek u isto vrijeme, hodočasti na Mađerkin breg s posebnim ciljem.

- Kao što se svugdje u svijetu obilježava početak ljeta, tako sam i ja 2000. godine krenuo s ovom tradicijom. U početku je ljudima bilo čudno što odlazim dočekivati ljeto, mislili su da sam lud. I familiji je bilo teško objasniti zašto idem, ali shvatili su da jednostavno moram ići, da me vuče. Deset, jedanaest godina odlazio sam sam, a onda sam okupio trojicu, četvoricu prijatelja. Ljudima je teško ustati. Ja svake godine ustanem u 3:45 kako bih u 4:00 krenuo prema Štrigovi i pješke se popeo na vrh, objasnio je naš sugovornik. Na njegovu inicijativu ovogodišnji ljetni solsticij privukao je nešto više znatiželjnika i zanesenjaka u prirodu – njih 50-ak. Iako su neki u posljednji čas željeli odustati zbog lošeg vremena, Joža im je jasno poručio da za njega odustajanja nema – ili će ići s njim ili on odlazi sam.

Turistički dragulj

- Mi Međimurci ni ne znamo kakve ljepote imamo. Već godinama govorim načelniku da se malo pokrenu i naprave atrakciju iz ovog događaja. U početku nisu imali sluha, ali drago mi je što se napokon nešto pokrenulo, naglasio je naš sugovornik koji u ovom događaju vidi ogroman turistički potencijal.
-Mađerkin breg je po mom mišljenju najljepši u Hrvatskoj. Ma kakvoj Hrvatskoj, za mene je najljepši mjesto na cijelom svijetu! A izlazak sunca je posebna priča. To je nešto prekrasno, riječima neopisivo. Osluškivanje prirode i uživanje u njoj...nema ljepšeg. Za mene je svitanje vrhunac muzike i slikarstva. I bolestan čovjek mora ozdraviti kada čuje te zvukove i vidi boje, opisuje Joža.

RODNI BRJEGOVI U MISLIMA

Umirovljeni strojarski tehničar iz Čakovca ljubav prema brežnom kraju pripisuje svojim korijenima. - Majka mi je iz Jalšovca, a otac iz Svetog Urbana. Kako mi je otac bio vojno lice i u to vrijeme živio u Puli, rođen sam ondje. Godinu nakon mog rođenja vratili smo se u Štrigovu. Kad sam imao 15 godina preselili smo u Čakovec kako bi nas roditelji lakše školovali, prepričao je naš sugovornik. Nakon završetka srednje škole zaposlio se u Sloveniji, ali već nakon kratkog vremena osjetio potrebu da se skrasi i vrati u svoj kraj.


-Na poslu sam često znao raditi noćnu smjenu. Mnogi tad igraju igrice ili čitaju, ali ja sam razmišljao. U mislima mi je bila moja Štrigova. Pitao sam se kako je tamo, kako je u mjestu za koje me vežu uspomene iz djetinjstva i rane mladosti...Jednog dana sam se jednostavno spremio i otišao, prisjeća se J. Strah. Ponovo se, kaže, nakon toliko godina zaljubio u prekrasne ljude i netaknutu prirodu bez kojih danas ne može zamisliti svoj život.

- Idem u brege jednom ili dvaput tjedno, ovisno koliko mi obitelj i obaveze to dozvoljavaju. Ako ne odem tjedan dana, idući tjedan sam bolestan. Jednostavno moram ići. Čim prođem Šenkovec i dođem do Brezja odmah sam drugi čovjek, objašnjava naš sugovornik. Osim uživanja u ljepotama prirode redoviti posjeti gornjem Međimurju itekako gode njegovu zdravlju. Pješke u jednom danu prođe i do 15 kilometara.
-Nije poanta voziti se autom nego ići pješke i uživati u prirodi...udahnuti mirise, osluškivati zvukove i diviti se prekrasnim bojama. Nije bitno kakvi su vremenski uvjet i koje je godišnje doba jer sve to ima svoje posebne čari. Auto obično ostavim u Železnoj Gori kod vatrogasnog doma. Odande skrenem u Sveti Urban, pješke kroz Rimščak i ostale brege do dijela Robadja koji se zove Šantavec...po Robadju sve do slovenske granice...prođem pokraj stare kurije i dođem do Banfija...kroz naselje se spustim do Jalšovca i nastavim do Vučkovca, današnjih Toplica Sveti Martin. Odande se vraćam prema autu, entuzijastično je prepričao Joža. Na pitanje razmišlja li o dočekivanju starosti u svojoj voljenoj Štrigovi, nasmijano odgovara:

- Ja sam Štrigovčanin koji živi u Čakovcu. Prvo sam Štrigovčanin, a tek onda Čakovčanin. Rado bih živio pola tjedna u Čakovcu, a pola u Štrigovu jer me i za jedno i za drugo mjesto vežu posebne uspomene. Bilo bi lijepo imati jednu malu vikendicu u brežnim krajima za guštanje...zaključno je rekao.