Kao mališan Emerik Novak borio se za život, a danas je visok i snažan nogometaš i vatrogasac

Bio je 28. prosinca 2010. godine, oko 11 sati. Liječnici KBC-a Rebro u Zagrebu doslovno su otvorili trbuh četverogodišnjeg dječaka. Željeli su uzeti uzorke tkiva kako bi otkrili koja mu je bolest obuzela sve nutarnje organe, od pojasa do vrata. No, preračunali su se i dali mu anestetik, koji nije smio primiti. Pao je u stanje maligne hipertermije. Oko 11 sati otkucaji srca naglo su mu porasli na čak 188 u minuti, da bi još naglije mlado srce - stalo! Počeli su s masažom srca te je, nakon dugih trenutaka neizvjesnosti, dječak prodisao. Trajalo je tek nekoliko minuta, da bi srce opet stalo. U borbi za djetetov život liječnici su čak deset puta upotrijebili defibrilator! Dva je dana bio u komi, ali je preživio. Kad se probudio u jedinici intenzivnog liječenja prvo što je vidio bio je pola zid - pola staklena stijenka, nešto nalik na pult iza kojeg su sjedila dva čovjeka u bijelom...

 TU SE PEČEJU ĆEVAPI?

- Se tu pečeju ćevapi? - bilo je prvo pitanje djeteta pregladnjelog nakon toliko sati bez svijesti. Eto, takav je Emerik Novak, hrabro srce Gornjega Hrašćana! Danas ima deset godina, nogometaš je i vatrogasac, visok je i snažan. No, prije šest godina borba za život bila je njegova svakodnevica. I sami su liječnici reanimaciju nazvali tek - epizodom! Naime, biopsijom je utvrđeno kako boluje od Burkittovog non-Hodgkin limfoma. Pojednostavljeno, riječ je o zloćudnoj bolesti limfnih čvorova. Gdje god je bilo limfe u njegovu organizmu, maligne stanice su je zahvatile; pluća, crijeva, jetru... Krenulo je liječenje, šest mjeseci kemoterapije i ciljanih lijekova.

- Teško mi je toga se uopće sjećati. Odjel je, k tome, bio zatvoren zbog gripe pa ga nismo mogli vidjeti po dva tjedna - prisjeća se majka Mihaela Novak, prodavačica. Njezin suprug, vinar i vinogradar Ivica Novak, dodaje kako su poslije te "rutinske" operacije shvatili koliko je situacija ozbiljna.

NALAZI SU DOBRI

- Bili smo spremni na najgore, a nadali smo se najboljem. Emerikov život visio je o niti. Svaki dan sretali smo se s "biti ili ne biti", djeca oko njega su umirala... Teško je bilo izdržati, plačeš svaki dan - kaže Ivica Novak. I Emerik pamti dane provedene na klinici u Zagrebu. Sjeća se da je ozlijedio medicinsku sestru!

- Gurnuo sam stalak s infuzijom i ozlijedio joj nogu. Šest mjeseci sam bio u bolnici. Pamtim prijatelje, bili su jako bolesni. Umro mi je prijatelj Izak, koji je sa mnom bio u sobi - prisjeća se Emerik. O svemu govori potpuno staloženo i hrabro, zna što je prošao. U ljeto 2011. godine završile su kemoterapije i počele kontrole, isprva svakih mjesec dana. - Je li se limfom vratio ili nije? - strepili su roditelji iščekujući svaki novi nalaz. Rečeno im je da je ključno prvih pet godina. Na posljednjoj kontroli bili su u siječnju 2017. godine i sve je bilo u redu.

- Meni je to tako stresno, svaka kontrola. No, Emeriku... njemu je to normalno. Sve je prihvatio i ne opterećuje se. Da je bio teško bolestan saznao je kad je krenuo u školu. Pitao me: "Mama, meni je stvarno rak bio u želucu?" Mislio je na pravog raka - smije se Mihaela Novak ponosno gledajući svoga sina, danas pravog fakina koji - puca od zdravlja!

SAMO NEUER I BAYERN!

- U vatrogascima sam u DVD-u Gornji Hrašćan i idem na natjecanja. Nogomet sam počeo igrati sa sedam godina. Prvo sam bio na Polenkama (NK Pobjeda) i igrao u napadu. Onda smo postali Škola nogometa Petica pa sam prešao u obranu. Kako mogu skočiti do prečke na kraju sam završio kao golman. Uzor mi je Manuel Neuer i navijam za Bayern. Imam stare rukavice kakve je Neuer nosio, mada, već su potrgane. Danas sam U-10, ali uskoro prelazim u U-12 uzrast - ispričao nam je Emerik igrajući se naizmjence s Ottom i Tomom, svojim psima ljubimcima.

Snimili smo ga i na treningu Petice kako hrabro brani; kad treba, baš poput Neuera, hrabro istrčava s linije ravno u noge napadačima. Koga i čega da se boji, kad je već kao mališan pobijedio u neusporedivo težim bitkama. Što pak se tiče petica u školi, kaže da mu nedostaje još jedna kako bi i konačna ocjena bila - petica. Već zna i što želi raditi kad odraste.

- Želim se baviti računarstvom, kao sestra Lena koja ga studira. Računala su me počela zanimati kad sam imao šest. Imam i brata Roka, ide u gimnaziju - ispričao nam je Emerik Novak, hrabro srce Gornjega Hrašćana, sela koje je već dalo jednog reprezentativnog vratara!

Hvala svima na podršci

- Želimo zahvaliti svima koji su nam pružili podršku kad je bilo najteže. Gotovo svaki dan putovali smo u Zagreb. Stizale su nam poruke, osnovana je Facebook grupa podrške, dobili smo i materijalnu pomoć za ta putovanja... Svi su pomogli; udruge iz G. Hrašćana i okolnih sela, škole, vatrogasci, nogometaši, žene, općina... Mladi su napravili humanitarnu akciju Hrašćansko srce za Emerika. Župnik je svaku nedjelju, godinu i pol, molio za njega; već mi je bilo gotovo neugodno - riječi su zahvale Emerikove majke Mihaele Novak.