Svijet oko nas 17.10.2017. 22:14. Zadnja izmjena: 17.10.2017. 22:17.

Obiteljsko okupljanje

Koliko je Mlinarića z Mehinovoga grunta?

Na grunt davnog pretka danas "stočlane obitelji", Luke Dojčića u Orehovici i žene mu Kate rođene Pevec, za zeta je došao početkom dvadesetog stoljeća, prije "onog prvog rata" Ivan Mlinarić, rođen r.1875. u Ivanovcu, oženio je kćer Dojčićevih Mariju, rođenu 1878. godine u Orehovici.

Te Dojčiće sumještani nisu prepoznavali po prezimenu, već su ih – kao i mnoge druge obitelji – prepoznavali po "coni", nadimku "Mehinovi".

Otkud "Mehinovi"? Luka Dojčić je, naime, kupio grunt od nekog Mehine, pa su još i potomci Ivana i Marije Mlinarić naslijedili tu "conu", a u ženidbama, udajama, odlascima u svijet, pri dalekim susretima sa sumještanima ili daljnjim rođacima najbolje su ih prepoznavali ako su se predstavili da su od "Mehinovih z Revice".

No, već treća generacija "Mehinovih z Revice", od sinova i kćerki, potomaka čak devetoro djece Ivana i Marije, generacija u kojoj je trideset i jedno dijete, bratići i sestrične, počela se raspoznavati kao "Mlinarićevi z Revice".

Od te generacije danas ih je još živih trinaestoro, a desetoro ih se odazvalo na veliko svogeneracijsko obiteljsko okupljanje u Orehovici, u obilasku izvorne "domovine Mehinovih z Revice", koji su danas "Mlinarićevi z Revice", premda imaju na desetke novih obiteljskih prezimena u širokoj rodbini.

Inicijatori susreta Tanja Kokole iz Kopra i Branko Sušec iz Orehovice, čukununučad Ivana i Marije Mlinarć, pripadnici četvrte generacije obitelji, onih starih "Mehinovih z Revice", na čijem izvornom gruntu danas Branko živi sa svojom obitelji, uspjeli su krajem ovog ljeta okupiti u društvenom domu u Orehovici - na prvom okupljanju potomstva - osamdesetak krvnim srodstvom povezanih ljudi, neki su se od njih prvi puta u životu susreli.

I mnogi su tada prvi put vidjeli na obiteljskom stablu upisana imena svojih prapradjedova, pradjedova, djedova i saznali tko je čiji, koga se zvalo "vujna", "vujča", koga "stric", "strina", a koga "teca" i "tetec". Tko je komu "svak" ili "nevesta" već im je bilo teže pratiti, ali prvi su put slušali: Ivan i Marija Mlinarić r. Dojčić "othranili su" devetoro djece (jedno im je umrlo), redoslijedom rođenja to su bili Pavel, Franc, Kata, Štef, Joška, Tona, Mara, Milan i Monika.

Pavel je sa suprugiom Julijanom imao troje djece (Ivka, Gabrijel i Ružica), Franc sa suprugom Janom šestoro (Drago, Marija, Vinko, Gabrijel, Katarina i Barbara), Kata sa suprugom Franjom dvoje (Slavko i Valent), Štef sa suprugom Paulom troje (Emilija, Viktor i Marija), Joška sa suprugom Elizabetom jedno (Marija), Tona sa suprugom Markom sedmoro (Slavko, Milka, Ivan, Marija, Slavica, Katica i Vlado), Mara sa suprugom Franjom petoro (Ivan, Cecilija, Anđela, Nikola i Stanko), Milan sa suprugom Marijom dvoje (Josip i Stanko) i Monika sa suprugom Ivanom dvoje (Cecilija i Jelena).

Daljnje potomstvo i grananje obitelji razasute po svijetu teško je i brojiti, već u imenima nabrojenoj generaciji pojavila su se pri Mehinovim Mlinarićima četiri nova prezimena koja su donijeli zetovi, pa u novim generaicjama još šire.

Ali sve to skupa nije bilo važno, Mehinovi Mlinarići veselili su se što su se našli na okupu, kako oni koji se poznaju od malena, tako i oni koji su se tek - zahvaljujući ideji poduzetne Tanje iz Kopra i agilnog Branka s izvornog grunta obitelji – upoznali.